TRAŽI DALJE:
STRUKE:

Eneida

ilustracija
ENEIDA, ilustracija Vergilijeve Eneide, Strasbourg, 1502.

Eneida (latinski Aeneis [aine:'is]; doslovan prijevod: Pjesma o Eneji), ep rimskoga književnika Publija Vergilija Marona, u 12 knjiga, s nešto manje od 10 000 heksametara. Pjesnik je na djelu radio posljednjih godina života (29. do 19. pr. Kr.); o njegovoj formalnoj nedovršenosti svjedoči šezdesetak krnjih stihova. Prema visokoj suglasnosti, Eneida nije samo klasični rimski nacionalni ep, nego i jedan od kanonskih tekstova zapadne civilizacije.

Fabularnu potku tvori legenda o Trojancu Eneji, koji nakon pada rodnoga grada i dugotrajnih lutanja dolazi u Italiju i u Laciju osniva trojansku naseobinu, udarajući tako temelje budućemu Rimu. Prva polovica epa pripovjedno je oblikovana prema Homerovoj Odiseji; uključuje Enejin brodolom pred afričkom obalom (1), boravak u Kartagi i ljubavnu vezu s kraljicom Didonom (2–4), odlazak na Siciliju (5), silazak u podzemni svijet (6). U drugoj polovici, kao u Homerovoj Ilijadi, u prvi plan izbija ratni sukob. Trojancima se suprotstavljaju domorodci, kojima je na čelu rutulski kralj Turno, zaručnik Latinove kćeri Lavinije, koju je otac vjerolomno nakanio dati za ženu Eneji. Ep završava dvobojem u kojem Eneja ubija Turna (12).

Ubrzo pošto je posmrtno objavljena, Eneida je postala temeljcem književne i jezične nastave u poganskome Rimu. Taj je status zadržala i u kršćanskom srednjovjekovlju i u dobrom dijelu novovjekovlja. Njezina golema utjecajnost vidljiva je i u hrvatskoj književnosti, ponajprije kod epičara latinskoga izraza (Jakov Bunić, Marko Marulić u Davidijadi, Damjan Beneša), ali i kod pjesnika koji pišu narodnim jezikom (M. Marulić u Juditi, Petar Zoranić, Juraj Baraković, Ivan Gundulić). Dijelove Eneide prevodili su na hrvatski Ivan Tanzlinger-Zanotti, Ignjat Đurđević, Luko Mihov Bunić, Stjepan Buzolić; prvi ju je u cijelosti u XIX. st. preveo dubrovački liječnik Đuro Hidža, a potom Tomislav Maretić (1896) i Bratoljub Klaić (1970).

Citiranje:
Eneida. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 28. 11. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=17922>.