Erdődy [ε'rdø:di], Ivan Nepomuk II. (Johannes Nepomucenus), hrvatsko-slavonsko-dalmatinski ban i podmaršal (Vép, 14. V. 1733 – Zagreb, 23. III. 1806). U Hrvatskoj imao posjede u Varaždinskoj i Križevačkoj županiji, a u Ugarskoj u županiji Vas (vlastelinstvo Vép). U vojnoj službi 1765. postao pukovnikom a 1790. podmaršalom ugarskog konjaništva. Istodobno je držao i funkcije kraljevskog komornika i tajnog savjetnika. U politici bio protivnik apsolutizma Josipa II. jer su kraljeve reforme smanjivale utjecaj plemstva na vlast u Ugarskoj i Hrvatskoj. Kralj Leopold II. imenovao ga je banom 1790., a u povodu njegova ustoličenja T. Brezovački spjevao je prigodnicu, u kojoj se očitava tadašnje protumadžarsko raspoloženje u Hrvatskoj. Na zajedničkom hrvatsko-ugarskom saboru u Budimu (1790) Erdődy je prosvjedovao protiv prijedloga da se u Hrvatskoj dopusti sloboda vjeroispovijedanja evangelicima i odupro se madžarskom prijedlogu o uvođenju madžarskog jezika u sve javne poslove u Hrvatskoj. Svoje zahtjeve podupro je izjavom da jedna kraljevina ne može drugoj nametati zakone. God. 1793–1806. bio je veliki župan Varaždinske županije, ali zbog banskih i vojnih obveza (pukovnik obiju banskih pukovnija te kapetan Pokupske i Unske krajine) u županiji ga je zamjenjivao A. Amadé de Várkonyi. Cijelo vrijeme banovanja Erdődy je nastojao potaknuti ispunjenje kraljeva obećanja o sjedinjenju Dalmacije s Hrvatskom.
