struka(e):

eterična ulja, hlapljive uljevite tvari jaka i posebna, većinom ugodna mirisa, koje se nalaze u biljkama. Po kemijskom su sastavu smjese terpena s aldehidima, esterima, alkoholima, ketonima, fenolima i drugim organskim spojevima. U vodi su netopljiva ili teško topljiva, dobro se otapaju u alkoholu, benzenu, benzinu, glicerolu i kloroformu. Dobivaju se iz biljnog materijala: 1. prešanjem (osobito agruma), 2. destilacijom s vodom ili s vodenom parom, 3. ekstrakcijom otapalima (eterom, alkoholom, benzenom i dr.), 4. maceracijom s masnim uljima, mastima i voskovima. Duljim stajanjem kemijski se mijenjaju pod djelovanjem zraka i svjetla. U trgovini dolazi oko 150 različitih vrsta eteričnih ulja. Nazivaju se obično prema materijalu iz kojega su dobivena. Tako se ulja anđelike, odoljena, iđirota, ljubice i dr. dobivaju iz korijenja tih biljaka; ulja anisa, komorača, kima, naranče, limuna i dr. iz plodova; ulja veprine, hmelja, lavande, klinčića, ruže i dr. od cvjetova; ulja bosiljka, eukaliptusa, borovih iglica, smilja, metvice, lovora, mažurana i dr. od lišća, grančica, odn. od cijele biljke u cvatu; ulje cedrova i sandalova drveta, cimeta i dr. od drveta ili kore. Eterična ulja upotrebljavaju se u prehrambenoj i farmaceutskoj industriji, proizvodnji mirisa i medicini.

Citiranje:

eterična ulja. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/etericna-ulja>.