evocirani potencijali (prema lat. evocare: izazvati, dražiti) (kratica EP), neurofiziološka funkcijska dijagnostička i istraživačka metoda; predstavljaju se odzivnim krivuljama na ponavljane podražaje osjetnog organa ili perifernog osjetnog živca. Prve takve krivulje otkrivene su sumacijskom fotografskom tehnikom, dok se danas dobivaju računalnom metodom posebnim aparatima. Sastoje se od tipičih pozitivnih i negativnih otklona od srednje crte i specifični su za određeni tip osjetnih sustava. Najčešće se koriste slušni (akustični, AEP), vidni (VEP) i tjelesni osjetni (somatosenzorni, SSEP) evocirani potencijali. Krivulje prikazuju stanje perifernih i provodnih dijelova osjetnih sustava i odgovarajućih dijelova središnjega živčanog sustava (npr. kralježnične moždine, moždanoga debla ili mozga) pa se zato primjenjuju u dijagnozi i procjeni stanja, oporavka funkcije ili kao indikacija za daljnje liječenje.
