Fedro, Gaj Julije (latinski Gaius Iulius Phaedrus [ga:'i·us ju:'li·us pʰại'drus]), rimski basnopisac (? Pidna, oko 15. pr. Kr. – ?, oko 50). Došao kao rob u Italiju, postao Augustov oslobođenik. Uz temeljnu zbirku od stotinjak basana, koja je vjerojatno objavljena 30-ih godina I. stoljeća, od XV. stoljeća nadalje redovito su se tiskale i 32 basne koje je u rukopisu danas izgubljenom, pronašao humanist Niccolò Perotti (Appendix Perottina). Basne su sastavljene u jampskim senarima i raspoređene u pet knjiga; kao glavni predložak poslužila je prozna redakcija ezopskoga korpusa Demetrija Falerskoga. Prema programatskom autorovu iskazu, basna [mu] služi za to da bi potlačeni moćnicima okolišno rekli ono što ne smiju izravno. Fedro je prvi u rimskoj književnosti osamostalio basnu kao žanr. Potkraj antike i u srednjovjekovlju prozne parafraze njegove zbirke uživale su golemu popularnost (tzv. Romulus, Aesopus Latinus). Na hrvatski ga je 1813. preveo Đuro Ferić.
