TRAŽI DALJE:
STRUKE:

fluor

fluor (lat. fluor: tečenje), simbol F (fluorum), kemijski element iz skupine halogenih elemenata (atomski broj 9, relativna atomska masa 18,9984). U prirodi se zbog svoje velike reaktivnosti nalazi samo u spojevima. Najvažniji je fluorov mineral fluorit, CaF2, a zatim i kriolit, Na3AlF6, i fluorapatit, Ca5F(PO4)3. Fluorovi su spojevi sastojci zdrave zubne cakline, kostiju i nekih biljaka. Elementarni fluor je blijedožut, vrlo otrovan plin oštra mirisa. Dobiva se elektrolizom bezvodnog, tekućega fluorovodika u kojem je radi povećanja vodljivosti otopljen kalijev fluorid. Fluor je najelektronegativniji i najreaktivniji kemijski element; reagira, najčešće vrlo burno, s gotovo svim drugim elementima i s većinom spojeva. Reakcija s aluminijem, niklom, bakrom i željezom brzo prestaje zbog nastajanja zaštitne prevlake fluorida. Tržišno se fluor proizvodi od 1940. za potrebe nuklearne tehnike, a to mu je i danas glavna namjena. Nadalje se rabi za proizvodnju silicijeva heksafluorida, za fluoriranje organskih spojeva te za proizvodnju ostalih sredstava za fluoriranje.

U spojevima je fluor jednovalentan. Najvažniji su mu anorganski spojevi fluorovodik te fluorovodična kiselina i njezine soli fluoridi. Bezvodni fluorovodik, HF, vrlo je hlapljiva bezbojna tekućina vrelišta 19,5 °C, para otrovnijih od cijanovodičnih, izvrsno nevodeno otapalo za mnoge polarne spojeve, vrlo topljiv u vodi. Dobiva se reakcijom koncentrirane sumporne kiseline i fluorita i temeljna je sirovina za dobivanje fluorovih spojeva. Fluorovodična kiselina, vrlo nagrizajuća vodena otopina fluorovodika (obično 40%-tna), nadražujućeg je mirisa, uzrokuje teške opekline kože, očiju i sluznice. Jedina je kiselina koja nagriza staklo, zato se čuva u plastičnim bocama, a nagriza i keramiku i mnoge metale, a na tome se manjim dijelom zasniva i njezina uporaba. Nagrizanje stakla temelji se na reakciji sa silicijevim dioksidom i stvaranju topljivoga silicijeva tetrafluorida. Najviše se rabi u proizvodnji aluminija (za dobivanje umjetnog kriolita). Uranijev heksafluorid, UF6, rabi se u nuklearnoj tehnici za razdvajanje uranijevih izotopa 235U i 238U. Silicijev heksafluorid, SiF6, iznimno je fizikalno i kemijski postojan, neotrovan plin, izvrstan dielektrik. Klorov trifluorid, ClF3, jedan od najreaktivnijih uopće poznatih spojeva, rabi se za potpuno fluoriranje, a antimonov trifluorid, SbF3, za selektivno fluoriranje organskih spojeva. Natrijev fluorid, NaF, i kositrov(II) fluorid, SnF2, dodaju se pitkoj vodi i zubnim pastama kao sredstva protiv kvarenja zubâ (→ fluoridacija). Najvažniji su organski spojevi fluora fluorkloralkani (→ freoni), koji se rabe kao sredstva za prijenos topline u rashladnim strojevima i klimatizacijskim uređajima, te tetrafluoretilen, od kojega se proizvodi teflon.

Citiranje:
fluor. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 25. 10. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=19963>.