struka(e): |

Francuska Polinezija (Territoire de la Polynésie Française), francuski prekomorski teritorij u južnom dijelu Tihog oceana, obuhvaća vulkanske i koraljne otočne skupine Marquises, Société, Gambier, Tubuaï i Tuamotu. Ukupna površina 3521 km² s 259 596 st. (2007). Stanovnici su Polinezijci (82,8%), Europljani (11,9%; uglavnom Francuzi), Kinezi (4,7%) i dr. Službeni je jezik francuski. Glavni je grad Papeete na otoku Tahiti (otočna skupina Société). Bogata ležišta fosfata. Uzgajaju se kokosove palme, pamuk, šećerna trska, vanilija, kava. Ribarstvo; proizvodnja sedefa. Prehrambena industrija (šećerane, destilerije ruma). Turizam. Redovite zrakoplovne linije povezuju Papeete s Francuskom, SAD-om, Australijom i Novim Zelandom.

Povijest

Otoke Francuske Polinezije naselilo je oko 300. stanovništvo s otočja Tongo i Samoa. God. 1521. F. Magellan je na svojem putovanju otkrio otok Puka Puka, a za svojega prvog putovanja 1769. stigao je na otok Tahiti. J. Cook s nekolicinom znanstvenika, pa su tada otoci oko Tahitija nazvani Društvenim otocima (Îles de la Société). Potkraj XVIII. st. na otočje stižu misionari, a od pol. XIX. st. Francuzi ondje uspostavljaju svoju vlast, najprije u obliku protektorata a potom kolonije. Do 1950. nazivala se Francuska naselja Oceanije; 1958. postala je francuski prekomorski teritorij i dobila samoupravu (proširenu 1977. i 1984). Atole Mururoa i Fangataufa upotrebljavala je Francuska za testiranja nuklearnog oružja; obustavila ih tijekom 1992–95. Obnavljanje nuklearnih pokusa 1995. izazvalo je nemire u prijestolnici Papeeteu. Vodeće su političke stranke profrancuske, a od sredine 1970-ih djeluju i stranke koje teže neovisnosti. Sigurnost održava francuska vojska i žandarmerija (3100 pripadnika 2001. god.); glavne francuske vojne baze su na otocima Tahitiju i Haou.

Citiranje:

Francuska Polinezija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/francuska-polinezija>.