frankoprovansalski jezik

frankoprovansalski jezik, galoromanski jezik (ili točnije, skup mjesnih govora) koji se govori u porječju srednje Rhône (u najvećem dijelu francuske Švicarske, a u Francuskoj u najvećem dijelu Foreza, Dofineje i Savoje te u južnome dijelu Franche-Comtéa) i u Italiji u Valle d’Aosta. Razvio se na prostorima nekadašnje Burgundske države. U srednjem vijeku napisano je nešto dokumenata na razmjerno jedinstvenom jeziku (na osnovi lyonskoga), ali je već od tada na tim prostorima kao jezik javnog ophođenja bio u uporabi francuski. Od XIV. st. frankoprovansalski stalno uzmiče pred francuskim; procjenjuje se da bi se njime danas moglo služiti između 140 i 220 tisuća ljudi (uglavnom u selima), ali su svi dvojezični. Iako nema ni znatnije ni jedinstvene pisane tradicije, u drugoj polovici XIX. st. izdvojio ga je kao poseban romanski jezik Graziadio Isaia Ascoli na temelju čisto lingvističkih značajki.