struka(e):
ilustracija
GALIJA, malteška galija iz XVI. st.

galija (tal. galea < biz. grč. γαλαία, vjerojatno prema grč. γαλέη: lasica; morska mačka, ili prema grč. γαλεός: morski pas), dugi ratni i trgovački brοd, niskih bokova, na vesla i jedra, raširen od X. do XVIII. st. U pomorskoj literaturi pod tim se nazivom razumijevaju svi brodovi s većim brojem vesala iz prošlosti (primjerice grč. trijera, rim. birema, trirema i liburna), a njezin izravni preteča bio je bizantski dromon. Prave galije, po uzoru na bizantske dromone, počele su se graditi u natkrivenim arsenalima u polovici X. st. u zapadnome dijelu Sredozemnoga mora. Galije su u početku bile trgovački brodovi s dva krmena vesla za kormilarenje, a nakon uvođenja pravoga kormila u XIII. st. postale su najpogodniji brodovi za dugu trgovačku plovidbu između Sredozemlja i zemalja uz Atlantski ocean. Genovljani i Mlečani trgovačkim su galijama poduzeli u X. st. nekoliko dalekih putovanja, od kojih je najpoznatija plovidba braće Vivaldi iz Genove duž obala zapadne Afrike u XIII. st. Od XIV. st. do njihova povlačenja iz upotrebe u XVIII. st., galije su uglavnom služile kao ratni brodovi. Prednost im je bila neovisnost o vjetru za čestih tišina na Sredozemlju. Imale su do 26 vesala na svakome boku (po 1 do 5 veslača – galijota na svakome veslu) te dva jarbola s po jednim latinskim jedrom. Trup niskih bokova bio je dug do 50 m, širok do 7 m i visok oko 2,5 m, a pramac oštar, s dugim uskim rilom, kojim se probijao protivnički brod. Iza pramca dizala se rambata, četverokutno lako nadgrađe, u kojem su bili topovi, a na njemu mužari i bacači kamena. Iza rambate, u četverokutnome prostoru s klupama, bili su okovani veslači (ćurma). Sredinom galije vodio je preko klupa povišeni hodnik (kursir), kojim se kretao nadglednik veslača. Na uskoj povišenoj krmi bio je na drvenim obručima razapet duguljast šator obla krova za zapovjednika i časnike. U trupu su se nalazila skladišta hrane, opreme, jedara, streljiva i vode u amforama. Osim običnih galija, u galijskim je mornaricama bilo i većih, nerijetko bogato ukrašenih galija kapitana, na kojima su bili ukrcani zapovjednici skupina, a u svakoj je floti najraskošnija i najveća bila galija njezina zapovjednika – galija reala. Brodovi po tipu slični galiji bili su od nje veća galijaca (galeas; do 70 m dugačak i 16 m širok prijelazni oblik između galije i linijskoga broda) te od nje manja galijica. S pojavom pravoga kormila na galijama u XIII. st. ti su brodovi osposobljeni i za dugu plovidbu između Sredozemlja i Atlantskog oceana. U XII. i XIII. st. uvedena je linijska plovidba trgovačkim galijama između Genove, odnosno Venecije i Flandrije, Londona i Rumunjske. S razvojem linijskih brodova, naoružanih s mnogo topova, borbena se vrijednost galije znatno smanjila. U Francuskoj su zakonom iz 1748. galije pridijeljene kao pomoćni brodovi floti linijskih brodova, čime su počele gubiti privilegirani položaj u plovidbi morem. Mnogi hrvatski primorski gradovi imali su svoje galije, od kojih su neke s hrvatskim posadama sudjelovale i u poznatim pomorskim bitkama, primjerice u bitki kraj Lepanta 1571. Na Jadranu su se održale do druge polovice XVIII. st., a već su ih u XVI. st. počeli istiskivati teži i čvršći brodovi na jedra, bez vesala (→ galijun). Najviše se galija gradilo u Mlecima i u Genovi u natkrivenim arsenalima, kakav se kod nas sačuvao u Hvaru. Galija je bila i bogato urešen ratni brod na Dunavu, drvene konstrukcije, s okovanim oštrim kljunom ili bez njega, duga 42 do 47 m, široka 5 do 7 m, s pogonom na vesla i jedra. Dunavska galija imala je ponajviše dvije palube, do 50 vesala u dva reda i kule. Spominje se i galija s tri reda vesala (čekterek). Pojavila se u šajkaškim flotilama od druge polovice XV. st. a nestala je u prvoj polovici XVIII. st.

Tijekom osam stoljeća razvili su se i posebni tipovi galija. Prema vrsti vesala (zenzilno veslo, veslo na skaloć), rasporedu ili broju veslača (ukupno ili po veslu), veličini, konstrukciji ili namjeni razlikuju se: bastarda, bastardela, dvoveslarka, četveroveslarka, četrdesetveslarka, duga, flandrijska, generalska, kapitanska, laka, londonska, peteroveslarka, pjata, reala (velika reala), teretna, troveslarka, zaštićena i zenzilna galija.

Citiranje:

galija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/21085>.