galoromanski jezici

ilustracija
GALOROMANSKI JEZICI

galoromanski jezici (francuski langues gallo-romanes, njemački galloromanische Sprachen), podskupina romanskih jezika koji su se razvili iz vulgarnoga latiniteta nekadašnje Transalpinske Galije: francuski, frankoprovansalski (sjeverni galoromanski jezici) te okcitanski (ili provansalski) s gaskonjskim (južni galoromanski jezici). Značajke: latinsko ū > y (ü), čuvanje latinskih suglasničkih skupina pl-, bl-, fl-, kl-, gl-, očuvanje dvopadežnoga deklinacijskog sustava do kraja srednjega vijeka, poseban izbor latinskoga rječnika (*tropare > franc. trouver, infantia > franc. enfance, somniculus > franc. sommeil itd.), snažan utjecaj galskoga supstrata i germanskoga superstrata. Dok niz obilježja tu skupinu povezuje sa sjevernom Italijom (galo-italski dijalekti), razlike prema španjolskomu i portugalskomu prilično su jasne. Neki romanisti (Wilhelm Meyer-Lübke, J. Bourciez i dr.) galoromanskoj skupini pribrajaju i katalonski.

Citiranje:
galoromanski jezici. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 21. 10. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=21130>.