struka(e):
Gamillscheg, Ernst
njemački romanist
Rođen(a): Neuhaus, danas Jindřihův Hradec, Češka, 28. X. 1887.
Umr(la)o: Göttingen, 18. III. 1971.

Gamillscheg [ga'milšεk], Ernst, njemački romanist (Neuhaus, danas Jindřihův Hradec, Češka, 28. X. 1887Göttingen, 18. III. 1971). Sveučilišni profesor u Innsbrucku, Berlinu i Tübingenu. Pokrenuo časopis Berliner Beiträge zur romanischen Philologie i izdavao Zeitschrift für französische Sprache und Literatur. Proučavao vremenski, prostorni i sustavni aspekt povijesne lingvistike, osobito rani razvoj francuskog, rumunjskog i retoromanskog jezika. U glavnom djelu, Romania Germanica (1934–36), opisuje germanski utjecaj na romansku onomastiku i posebnosti razvoja rumunjskog jezika. Etimološki rječnik francuskoga jezika (Etymologisches Wörterbuch der französischen Sprache, 1926–28) nezaobilazan je priručnik galoromanske leksikologije. U Semantici francuskoga jezika (Französische Bedeutungslehre, 1951) prikazuje promjene značenja u leksiku s obzirom na izvanjezične i jezične uzroke, a psihološki model za objašnjenje jezičnih promjena primijenio je i u Historijskoj sintaksi francuskoga jezika (Historische französische Syntax, 1957).

Citiranje:

Gamillscheg, Ernst. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/gamillscheg-ernst>.