struka(e): astronautika

geodetski sateliti, umjetni sateliti u orbiti oko Zemlje koji služe za određivanje veličine i oblika Zemlje, koordinata promatranih točaka na njezinoj površini, mjerenje Zemljina gravitacijskog polja, praćenje kretanja Zemljinih tektonskih ploča, motrenje seizmički aktivnih područja, mjerenje položaja Zemljine osi rotacije, precizno određivanje trajanja jednoga zemaljskog dana i dr. Mjerenja se ugl. provode iz opažačkih postaja na Zemlji utvrđivanjem trenutnoga položaja ili orbite satelita. Precizni podatci o gibanju satelita osnovica su daljnjih proračuna za određivanje traženih vrijednosti (→ satelitska geodezija). Pasivni geodetski sateliti nemaju posebnih uređaja, već je njihovo opažanje omogućeno reflektirajućim površinama obasjanima Sunčevom svjetlošću ili laserskim impulsom odaslanim sa Zemlje. Aktivni geodetski sateliti nose snažan izvor svjetlosti ili drugih elektromagnetskih valova, što omogućuje vrlo precizno mjerenje njihova položaja. U novije su doba geodetski sateliti opremljeni i uređajima koji autonomno provode mjerenja, kao što su laserski ili radarski daljinomjeri, gravimetri itd. Tako se npr. mjerna oprema satelita Geo-IK sastoji od Dopplerova uređaja (točnost izmjere do 3 cm), odašiljača radiovalova i radarskoga visinomjera (točnost do 5 m), laserskih reflektora te izvora svjetlosti.

Prvi geodetski satelit bio je ANNA 1 B (Army-Navy-NASA-Air-Force), američki aktivni satelit opremljen ksenonskim izvorom svjetlosti. Tri satelita serije GEOS (Geodetic Earth Orbiting Satellite) imaju izvor svjetlosnih impulsa, optički laserski reflektor te druge geodetske mjerne sustave, a energiju im osiguravaju sunčane baterije. Američki pasivni geodetski satelit PAGEOS (Passive Geodetic Earth Orbiting Satellite) balon je oblika kugle s metaliziranom površinom, a u njegovu je opažanju svojedobno sudjelovalo više od 40 opažačkih postaja na Zemlji. Pasivni sateliti kuglasta oblika također su i francuski Starlette, obložen s 60 prizmatičnih laserskih reflektora, te dva satelita LAGEOS (Laser Geodynamic Satellite), svaki s po 426 laserskih reflektora. LEGOS-2 lansiran je uz pomoć američkog raketoplana Discovery, s kojega je posebnim raketnim modulom izbačen u predviđenu orbitu, a izradila ga je talijanska svemirska agencija ASI u suradnji s američkom agencijom NASA. Njemački pasivni geodetski satelit GFZ 1 (Geoforschungszentrum), sa 60 reflektora, izrađen je u suradnji s Rusijom. Lansiran je ruskim bespilotnim svemirskim brodom Progres M-27, koji se zatim spojio s ruskom svemirskom postajom Mir s koje je satelit izbačen u orbitu. Bivši SSSR lansirao je dva pasivna satelita serije Etalon, opremljena s po 306 laserskih reflektora. Početkom 1980-ih SSSR je započeo s lansiranjima aktivnih geodetskih satelita druge generacije, Geo-IK.

Za potrebe geodetskih mjerenja često služe i druge vrste satelita (npr. navigacijski) i satelitskih sustava, od kojih je u posljednje doba značajan globalni položajni sustav (GPS).

Značajniji geodetski sateliti

Satelit Zemlja
podrijetla
Godina
lansiranja
Najveći
promjer (m)
Masa (kg) Visina
orbite (km)
Vrsta
ANNA 1 B SAD 1962. 0,91 161 1100 aktivni
GEOS
(3 satelita)
SAD 1965–75.       aktivni
PAGEOS SAD 1966. 30,50 56,7 2953/5207* pasivni
Starlette Francuska 1975. 0,24 47 805/1108* pasivni
LAGEOS‑1
LAGEOS‑2
SAD
Italija, SAD
1976.
1992.
0,6
0,6
411
400
6 000
6 000
pasivni
pasivni
Geo‑IK
(serija satelita)
bivši
SSSR
1981. 2 1600 1 500 aktivni
Etalon
(2 satelita)
bivši
SSSR
1989. 1,3 1415 19 000 pasivni
GFZ‑1 Njemačka 1995. 0,21 22 390 pasivni

* najmanja visina (perigej) / najveća visina (apogej)

Citiranje:

geodetski sateliti. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 15.4.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/geodetski-sateliti>.