STRUKE:

Godard, Jean-Luc

ilustracija
GODARD, Jean-Luc
ilustracija1ilustracija2ilustracija3

Godard [gɔda:'ʀ], Jean-Luc, francuski filmski redatelj, scenarist i kritičar švicarskoga podrijetla (Pariz, 3. XII. 1930). Iz imućne obitelji, studirao etnologiju na Sorbonnei, početkom 1950-ih djelovao u kinoklubovima, upoznao se s Andréom Bazinom i budućim protagonistima struje »novoga vala« Françoisom Truffautom, Éricom Rohmerom, Claudeom Chabrolom te Jacquesom Rivetteom, s kojima je surađivao u časopisu Cahiers du cinéma ističući se kao vehementni kritičar, zastupnik tzv. autorske politike, a poslije i političkoga filma. Nakon nekoliko kratkometražnih filmova debitirao manifestnim i poticajnim djelom »novoga vala« Do posljednjeg daha (À bout du souffle, 1960., Srebrni medvjed u Berlinu), izrazom bunta mladoga naraštaja, modernističke orijentacije, sa sklonošću prema citatima (i poslije je originalno varirao djela slavnih redatelja), ali i okomljujući se na mnoge stilske i žanrovske konvencije. Neprekidno djelatan kao kritičar i vrlo plodan redatelj (približno dva filma godišnje), prema kraju 1960-ih djelovao je u političkim previranjima u Francuskoj: kao gorljiv i vodeći sineast ekstremne ljevice zastupao je teze Dzige Vertova (u okviru istoimene skupine, osnovane 1969), stvarajući djela koja su u apsolutnoj suprotnosti s estetizmom modernizma. Sa zamiranjem tih tendencija, od sredine 1970-ih uklapa se u postmodernistička strujanja zadržavajući u svojem golemom opusu karakterističnu stvaralačku i kritičarsku vitalnost i ortodoksnost, baveći se eksperimentalnim filmom, found footageom, filmom-esejom, televizijskim medijem, videom, digitalnim snimanjem, snimanjem mobilnim telefonom i trodimenzionalnim digitalnim filmom. Od 1988. do 1998. realizirao je, u osam epizoda, kompilacijski film-esej Povijest(i) filma (Histoire(s) du cinéma), svoje najznačajnije ostvarenje, četverodijelnu metapovijest kinematografije, a ujedno i XX. st., asocijativno kompiliranu od vizualnih, zvučnih i tekstualnih citata iz filmova. Ostali važniji (dugometražni) filmovi: Žena je žena (Une femme est une femme, 1961., posebni Srebrni medvjed u Berlinu), Živjeti svoj život (Vivre sa vie, 1962., posebna nagrada žirija u Veneciji), Prezir (Le Mépris, 1963., prema romanu Alberta Moravije), Ludi Pierrot (Pierrot le Fou, 1965), Alphaville (1965., Zlatni medvjed u Berlinu), Muški rod, ženski rod (Masculin féminin, 1966), Made in U.S.A. (1966), Dvije ili tri stvari koje znam o njoj (Deux ou trois choses que je sais d'elle, 1967), Kineskinja (La Chinoise, 1967., posebna nagrada žirija u Veneciji), Vikend (Week-End, 1968), Sve je u redu (Tout va bien, 1972), Spašavaj se tko može (život) (Sauve qui peut (la vie), 1980), Strast (Passion, 1982), Ime: Carmen (Prénom Carmen, 1983., Zlatni lav u Veneciji), Detektiv (Détective, 1985), Zdravo, Marijo (Je vous salue, Marie, 1985), Kralj Lear (King Lear, 1987., prema Williamu Shakespeareu), Novi val (Nouvelle vague, 1990), For Ever Mozart (1997), Pohvala ljubavi (Éloge d'amour, 2001), Naša glazba (Notre musique, 2004), Film socijalizam (Film socialisme, 2010), Zbogom jeziku (Adieu a langage, 2014., nagrada žirija u Cannesu), Knjiga slika (Le Livre d'image, 2018., posebna Zlatna palma u Cannesu).

Citiranje:
Godard, Jean-Luc. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 9. 5. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=22458>.