gomila (gromila, mogila, tumul), u arheologiji, naziv za prapovijesni humak od zemlje ili kamenja, najčešće podignut iznad groba, ali i kao spomen-obilježje ili pak iz obrednih razloga. Mrtvaci su se pokapali izravno na površini zemlje ili u iskopanoj raki. Kod zemljanih gomila obodnica je često obložena kamenjem. Gomilâ ima na nordijskom području već u neolitiku; potkraj neolitika i u brončano doba običaj podizanja gomila u Europi proširen je na golemu području sve do južne Rusije. Za srednjoeuropsko brončano doba gomila je karakterističan oblik groba (kultura grobnih gomila). U mlađe željezno doba gomile postupno nestaju, ali se gdjekad javljaju i u doba seobe naroda. – U Hrvatskoj je velik broj kamenih gomila zabilježen duž jadranske obale i u njezinu zaleđu, osobito u dolinama rijeka (Cetine i Neretve).
