Grimmov zakon, u lingvistici, naziv za temeljni glasovni zakon koji opisuje odraze indoeuropskih okluziva u pragermanskome. Ime je dobio po njemačkom filologu J. Grimmu, koji ga je utvrdio dvadesetih godina XIX. stoljeća. Prema Grimmovu zakonu, indoeuropski bezvučni okluzivi (*p, *t, *k, *kw) u germanskome postaju bezvučni frikativi (f, þ, h, hw), indoeuropski zvučni okluzivi (*b, *d, *g, *gw) postaju bezvučni okluzivi (p, t, k, kw), a indoeuropski aspirirani (*bʰ, *dʰ, *gʰ, *gwh) postaju zvučni okluzivi ili frikativi (b, d, g, gw); usp. indoeuropski *penkwe ‘pet’ (grč. pénte) > gotski fimf, indoeuropski *ḏekm ‘deset’ (grč. déka) > gotski taihun, indoeuropski *bher- ‘nositi’ (grč. phérein) > gotski bairan.
