Habunek, Vladimir, hrvatski kazališni redatelj (Zagreb, 10. X. 1906 – Zagreb, 23. VII. 1994). Završio trgovačku akademiju u Zagrebu, doškolovao se u Francuskoj, gdje je stekao i glazbenu naobrazbu. U Zagrebu 1931. pohađao satove glume kod I. Raića, a 1932. pokrenuo Pučki teatar. Studirao režiju u Londonu 1936–39. Uz pomoć Francuskog instituta 1939. osnovao Družinu mladih, koja je djelovala do 1946. i izvodila djela Molièrea, J. Racinea, P. de Marivauxa, Ruzzantea, R. Ivšića i dr. Predavao glumu na Muzičkoj akademiji te glumu i režiju na Akademiji dramske umjetnosti. Režirao niz glazbenih i dramskih djela u zemlji i inozemstvu, u rasponu od klasike do avangarde. Značajnije operne režije: Nasilje nad Lukrecijom (B. Britten), Život razvratnika (I. Stravinski), Boris Godunov (M. P. Musorgski), Evgenij Onjegin (P. I. Čajkovski), Figarov pir (W. A. Mozart), Nikola Šubić Zrinjski (I. Zajc), Koriolan (S. Šulek), Opsadno stanje (M. Kelemen) i dr. u Hrvatskoj, Katarina Izmailova (D. D. Šostakovič) u Londonu, Cosὶ fan tutte (W. A. Mozart) u Amsterdamu te praizvedba Nine Rivers from Jordan (H. Weisgall) u New Yorku. Režirao i mjuzikle: Poljubi me Kato (C. Porter) u Zagrebu i The Canterbury Tales (G. Chaucer) u Londonu. U dramskom repertoaru posebnu pozornost poklanjao suvremenim djelima s francuskoga govornog područja: Trojanskog rata neće biti (J. Giraudoux), Poziv u dvorac (J. Anouilh), Lekcija, Ćelava pjevačica (E. Ionesco), Iza zatvorenih vrata (J.-P. Sartre) i dr. Ostale značajnije režije: Heraklo (M. Matković), Kralj Gordogan (R. Ivšić), Cid (P. Corneille), Škola za žene (Molière) i dr. Za potrebe kazališta prevodio je s francuskoga i engleskoga jezika. Dobitnik je Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo 1977.
