struka(e):
Handžić, Mehmed
bosanskohercegovački povjesničar i teolog
Rođen(a): Sarajevo, 16. XII. 1906.
Umr(la)o: Sarajevo, 29. VII. 1944.

Handžić, Mehmed, bosanskohercegovački povjesničar i teolog (Sarajevo, 16. XII. 1906Sarajevo, 29. VII. 1944). Fakultet islamskih znanosti završio 1930. na Sveučilištu El-Azhar u Kairu. Profesor i prefekt Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu od 1932. te od 1937. njezin upravitelj. Honorarni (od 1939), potom redoviti profesor (od 1944) na Višoj islamskoj šerijatsko-teološkoj školi u Sarajevu. Pisao teološke rasprave i članke te radove o temama iz povijesti islama, kulturnog naslijeđa muslimana BiH i o aktualnim društvenim i političkim pitanjima. Prevodio s arapskog i turskog jezika. Glavna djela: Blistavi dragulj: životopisi učenjaka i pjesnika iz Bosne (Al-Ğawhar al-asnā fī tarāğim ‘ulamā’ wa šu‘arā’ Būsna, 1930), Književni rad bosansko-hercegovačkih muslimana (1933), Uvod u tefsirsku i hadisku nauku (1937), Islamska misao h. Mehmeda Handžića: izbor radova (1994), Izabrana djela (I–VI, 1999).

Citiranje:

Handžić, Mehmed. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/handzic-mehmed>.