struka(e):

helebarda (njem. Hellebarde < srednjovisokonjem. helmbarte: sjekira na dugom dršku), oružje na motki, dužine 1,5 do 2 m, koje ispod metalnoga šiljka ima sjekiru (bradvu) s jedne, a zubati trorog ili kuku s druge strane. Služila je za borbu pješaka s oklopljenim konjanicima. Helebarda se pojavila u XIII. st. i bila je u općoj uporabi u eur. vojskama do XVI/XVII. st. kada se napušta nošenje oklopa i sve više razvija vatreno oružje. Tijekom XVII–XVIII. st. zadržala se kao oznaka dočasničkih činova i do danas kao počasno oružje tjelesne garde vladara i pape. U Hrvatskoj se helebarda nekoć nazivala alabarda ili oštroper. Vojnici naoružani helebardom nazivali su se helebardiri.

Citiranje:

helebarda. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/helebarda>.