struka(e):
ilustracija
HRVATSKI DRŽAVNI ARHIV, Zagreb
ilustracija
HRVATSKI DRŽAVNI ARHIV, Zagreb

Hrvatski državni arhiv (HDA), središnja državna ustanova koja se bavi prikupljanjem arhivskoga gradiva, njegovim čuvanjem i pripremanjem za uporabu. Početci današnjega HDA sežu u prvu polovicu XVI. st. Sabor je 1629. odredio čuvanje najvažnijih isprava, zakona i povlastica Kraljevine Hrvatske i Slavonije, a odredbom iz 1643. naređeno je bilo zemaljskomu blagajniku da prikupi sve zemaljske isprave, zakone i povlastice i pohrani ih u posebnu škrinju (Cista seu Archivum privilegiorum Regni), koja se čuvala kod zagrebačkoga Kaptola (najstarija isprava bila je ovjerovljeni prijepis privilegija ugarskom i hrvatskom plemstvu Andrije II. iz 1222). Popis tekućih spisa i isprava Kraljevine izrađen je 1644. Kao prvi poznati arhivist imenovan je 1744. Ladislav Kiraly, a 1745. dobio je Naputak o službi arhivista Kraljevstva (De instructione officii archivistae Regni), kojim se utvrđuje način spremanja, sređivanja, izlučivanja, popisivanja i čuvanja gradiva. Budući da je Arhiv bio smješten u sakristiji katedrale, kraljica Marija Terezija (1750) i Sabor (1752) odredili su da se on premjesti u sabornicu, što je učinjeno 1764. U istoj je prostoriji čuvano i gradivo Sudbenoga stola i Zagrebačke županije, a 1770. Sabor je odredio osobite mjere sigurnosti.

S djelovanjem Hrvatskoga kraljevskoga vijeća (1767–97) porasla je količina registraturnoga gradiva pa se počelo odvajati nevažno gradivo od onoga za koje se držalo da ima trajnu, povijesnu vrijednost, a popisivani su i sadržaji Arhiva te arhiva Kaptola i najznačajnijih dijelova uprave (1791–97. učinjeni su prvi elenhi /kazala/ i repertoriji /registri/ skupina spisa Sabora, Konferencija, bana, protonotara itd.). Sabor je 1797. postavio Ivana Zrnčića (Zernčić) za (prvoga poznatoga) stalnoga archivariusa Regni.

Od 1800. češće se odredbama regulirao rad registratura, a ban J. Jelačić za upravitelja Arhiva imenovao je 1848. I. Kukuljevića Sakcinskoga, koji je uspio prebaciti gradivo Hrvatskoga kraljevskoga vijeća, hrvatska vrela iz Kraljevskog ugarskog namjesničkog vijeća, plemićkih obitelji (Zrinskih, Frankapana i dr.), samostana ukinutih u XVIII. st. itd. (ban K. Khuen-Héderváry vratio je 1885. dio tog gradiva nazad, pa je ono iz Budimpešte vraćeno tek 1958. i 1960).

Nakon 1868. Arhiv se počeo odvajati od Sabora i bana, pa je postao vladinim uredom, iako je stvarno imao širu funkciju, što je 1870. potvrđeno Zakonskim člankom o uredjenju Zemaljskog arkiva, koji »stoji pod nadzorom bana«. Od tada je bio razvoj Arhiva stabilniji. God. 1899. započeo je izlaziti godišnjak Vjesnik, a potkraj stoljeća u Kraljevski hrvatsko-slavonsko-dalmatinski zemaljski arkiv stiglo je vojno i županijsko gradivo, pa je 1913. iz Banske palače s Gornjega grada Arhiv preseljen u dio palače tada podignute Sveučilišne knjižnice u donjem dijelu grada. Sljedeće su godine ugovorom o depozitu u Arhiv stigle arhivalije zagrebačkoga Prvostolnoga kaptola, a u prosincu 1918. iz Budimpešte je stiglo gradivo Hrvatske dvorske kancelarije i hrvatska vrela više austrijskih ministarstava.

U Kraljevini SHS Arhiv je 1923. izdvojen iz uprave i postao samostalni Kraljevski državni arhiv (iako je Istra bila prepuštena Italiji, u Arhiv je stigla velika rukopisna ostavština V. Spinčića); no u doba Banovine Hrvatske (1939–41) Arhiv je trebao postati tek jednim od četiriju banovinskih arhiva (Zagreb, Split, Dubrovnik, Mostar ili Travnik). Središnjom je institucijom ostao za Nezavisne Države Hrvatske, kada su se zahvaljujući spretnosti uprave (na čelu s J. Matasovićem, pošto je J. Nagy bio smijenjen) u njemu spašavali dijelovi gradiva, npr., Srpske pravoslavne crkve.

Od 1945., i dalje na čelu s J. Matasovićem te B. Stullijem (1958–78), Arhiv je bitno utjecao na nagli, plodan razvoj arhivske službe i zaštite u Hrvatskoj. Ostao je Državnim arhivom NR, odnosno Arhivom Hrvatske SR (od 1962). Pri Arhivu je osnovano više odjela, među njima i oni za konzerviranje i restauriranje (1954) s knjigovežnicom (1970) te za sigurnosno snimanje. Zaštita filmskoga gradiva određena je 1976., pa je 1979. pri Arhivu osnovana Kinoteka Hrvatske, današnja Hrvatska kinoteka (npr., prijenosom sa zapaljive na nezapaljivu vrpcu 1981–98. trajno je zaštićeno 313 779 m filmskoga gradiva iz razdoblja od 1903–53). Stvorena je cjelovita, vrlo moderna zakonska osnova (1962) i mreža od 12 regionalnih arhiva. Iz pomoćnih povijesnih znanosti u Arhivu je organizirana ubrzana stručna izobrazba, sustavno se njegovao znanstveni i stručni rad, a ostvareno je i više projekata. Pokrenut je Vodič kroz arhivsku građu, a 1980-ih i opći inventar; objavljeni su priručnici iz pomoćnih povijesnih znanosti, 12 svezaka Zaključaka Hrvatskoga sabora (1671–1848) i gradivo Hrvatskih kraljevinskih konferencija (do 1848), zasebni svezak SR Hrvatska u seriji Saveza arhivskih radnika Jugoslavije, Arhivski fondovi i zbirke u arhivima i arhivskim odjelima u SFRJ u Beogradu. Objavljuje godišnjak Arhivski vjesnik, a 1980-ih i 1990-ih pokrenuti su nizovi Posebna izdanja Arhivskog vjesnika i Znanstveno-informativna arhivska pomagala (sv. I, 1989: Vizitacije Zagrebačke (nad)biskupije 1615–1913). Osim toga, Arhiv je priredio više izložbi. Bitno je utjecao na osnivanje i rad Arhivskoga savjeta Hrvatske i Saveza arhivskih društava Hrvatske (današnje Hrvatsko arhivsko vijeće i Hrvatsko arhivističko društvo), utjecao je na obnovu pregovora s Austrijom, Madžarskom i Italijom o vraćanju hrvatskoga gradiva te na sličnu odluku Sv. Stolice (dio gradiva je vraćen).

Značajna je uloga Arhiva (od 1993. HDA) u spašavanju gradiva za Domovinskoga rata (1991–95), ali i općenito (samo 1991–97. izrađeno je 2 milijuna mikrosnimaka matičnih knjiga). – Arhivu je 1996. dodijeljena cijela zgrada iseljene Nacionalne i sveučilišne knjižnice, no dio gradiva nalazi se i na drugim lokacijama (Kerestinec, dvorac Januševec). U HDA uključeni su 1993. zagrebačka Agencija za fotodokumentaciju, 1994. Arhiv Hrvatskog instituta za povijest (bivši Institut za historiju radničkoga pokreta Hrvatske), a 1996. revidiranim je ugovorom u Arhivu formiran Depozit Zagrebačke nadbiskupije, s 4 arhiva: Nadbiskupije, Prebendarskoga zbora, kaptola u Zagrebu i Čazmi, te Metropolitanskom knjižnicom; mogu se koristiti i arhivi pomoćnoga duhovnoga stola u Požegi, Dijecezanskoga muzeja itd.

U Arhivu se danas nalaze dijelovi gradiva više upravnih i drugih zajednica dijelom kojih je bila Hrvatska, i to ranosrednjovjekovne hrvatske Kneževine i Kraljevine, srednjovjekovnih i novovjekovnih državnih zajednica (Hrvatsko-Ugarskoga Kraljevstva, Habsburške Monarhije, Mletačke i Dubrovačke Republike, Osmanskoga Carstva, Francuske, Države SHS, Kraljevine SHS/Jugoslavije, Riječke Države, NDH, Kraljevine i Republike Italije, Trećega Reicha, FNR/SFR Jugoslavije, NR/SR i Republike Hrvatske, Republike Bosne i Hercegovine itd., odnosno Banske Hrvatske, Vojne krajine, Hrvatskoga, Dalmatinskoga i Istarskoga sabora, Savske i Primorske banovine, Banovine Hrvatske), ali i drugih stranih država koje su imale veze s hrvatskim prostorom; ondje je i gradivo vrhovnih državnih i drugih institucija, tijela i društava, hercega, banova i značajnih ličnosti. Posjeduje velik fond igranih i drugih filmova, scenarija, knjiga snimanja, filmskih plakata i zvučnih zapisa, kao i veliku zbirku fotografija, pa glagoljsku, geografsku, sfragističku i grafičku zbirku, materijale na orijentalnim jezicima itd. Arhivski fondovi i zbirke razvrstani su u skupine: uprava i javne službe; pravosuđe; vojne jedinice, ustanove i organizacije; odgoj i obrazovanje; kultura, znanost i informiranje; zdravstvo i socijalne ustanove; gospodarstvo i bankarstvo; političke stranke, društveno-političke organizacije i sindikati; društva, udruge i udruženja; vjerske ustanove; vlastelinski, obiteljski i osobni arhivski fondovi; zbirke izvornoga arhivskoga gradiva; zbirke dopunskih kopija arhivskoga gradiva; hrvatsko iseljeništvo; hrvatska kinoteka; zvučni zapisi. I dalje se njeguje znanstveni (npr., projekti Izvori za hrvatsku povijest i Prva sustavna katastarska izmjera Istre) i izdavački rad (objavljeno je niz zasebnih izdanja, npr. hrvatskih arhivskih povijesnih i sadašnjih propisa, sudskoga procesa A. Stepincu, djela B. Stullija i I. Karamana). HDA u znatnoj je mjeri utjecao, npr., na donošenje novoga zakona (1997), na osnivanje 13. arhiva u Gospiću te na održavanje I. kongresa hrvatskih arhivista (Zagreb, 2001).

Danas se HDA sastoji od 20 cjelina – od 4 odjela (razvojna i matična služba; zaštita i obradba arhivskoga gradiva; opći poslovi s Odsjekom za poslove održavanja; financijsko-knjigovodstveni poslovi), 9 odsjeka za arhivsko gradivo (uprava, pravosuđe i gospodarstvo; starije do 1868., obitelji i pojedinci; dvije 1868–1945; suvremeno; vojni fondovi; političke stranke i udruge; Državna geodetska uprava; informacije, dokumentacija i čitaonica; nadzor nad pismohranama), Depozita Zagrebačke nadbiskupije (kaptolski i nadbiskupijski arhiv; knjižnica Metropolitana), 2 središnja laboratorija (konzervacija i restauracija; fotolaboratorij), Hrvatske kinoteke (napose zbirke hrvatskih i stranih filmova; muzejska filmska tehnika 1893–1970), Knjižnice i Zavoda za arhivistiku, pomoćne povijesne znanosti i filmologiju. Arhiv posjeduje oko 1600 fondova i zbirki gradiva, kojih se sadržaj prostire na oko 30 000 dužinskih metara (mikroteka ima više od 5 milijuna snimaka gradiva iz zemlje i inozemstva i 6176 mikrofilmskih svitaka, fototeka oko 700 000 fotografija, kinoteka 6423 naslova filmova, 4253 scenarija i knjiga snimanja, 120 000 filmskih plakata i 1545 zvučnih zapisa). Nadzire oko 250 registratura. Prva vijest o knjižnici u Arhivu datira u 1853. Knjižnica ima abecedni i stručni katalog, a sadrži oko 160 000 svezaka knjiga, časopisa i uveza novina, uglavnom povijesnoga sadržaja. God. 2006. predstavljen je, a 2008. započeo je s radom projekt ARHiNET (arhivski mrežni sustav) kojim je omogućeno on-line pretraživanje arhivskih fondova s područja cijele Hrvatske.

Među značajne djelatnike koje je dao Arhiv ili koji su u njemu radili u XIX. i XX. st. ubrajaju se: I. Kukuljević Sakcinski, I. Bojničić, E. Laszowski, J. Buturac, B. Stulli, J. Paver, Z. Tanodi, B. Zmajić, V. Bogdanov, J. Matasović, I. Beuc, I. Karaman, B. Krizman i V. Majcen.

Citiranje:

Hrvatski državni arhiv. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/hrvatski-drzavni-arhiv>.