Humboldt, Wilhelm von

ilustracija
HUMBOLDT, Wilhelm von

Humboldt [hu'mbɔlt], Wilhelm von, njemački lingvist i političar (Potsdam, 22. VI. 1767Tegel, danas dio Berlina, 8. IV. 1835). Brat Alexanderov. Pruski diplomat u Rimu, Beču i Londonu, supotpisnik Pariškoga mirovnog ugovora. Utemeljio Sveučilište Friedricha Wilhelma u Berlinu (danas Humboldt-Universität) i proveo značajne reforme srednjega školstva. Jedan od osnivača opće lingvistike. Tvrdio da je jezična raznolikost odraz raznolika shvaćanja svijeta, a sam jezik djelatnost (ἐνέργεıα), emanacija duha. U jezičnu tipologiju uveo termin inkorporativnih (einverleibend) jezika i prvi proveo poredbenu analizu jednoga tipološkog obilježja (O dualu – Über den Dualis, 1825). Napisao ispravke i dopune kantabrijskoga (baskijskoga) dijela Adelungova Mitridata (1817), studije o sanskrtu (1824), kineskom jeziku (1827), poredbenom jezikoslovlju (1820) i nastanku gramatičkih oblika (1822). Posmrtno je objavljeno njegovo najvažnije djelo, Jezik kavi s otoka Jave (Über die Kawi-Sprache auf der Insel Java, I–III, 1836–39), u uvodu kojega je formulirao svoju koncepciju jezika, kao i rasprava o granicama djelovanja države (1851), koja je utjecala na liberalno poimanje države.

Citiranje:
Humboldt, Wilhelm von. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 8. 12. 2022. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=26667>.