struka(e): geografija, opća

Irtiš (ruski Irtyš/Иpтыш [irt'š]; kazaški Ertıs/Eртiс), najveći lijevi pritok rijeke Oba; duljina 4248 km, porječje 1 643 000 km². Izvire u Mongolskom Altaju, sjeverozapadna Kina, teče kroz Kazahstan te kroz Omsku i Tjumenjsku oblast Rusije. Od izvora do jezera Zajsan, kojim protječe, naziva se Crni Irtiš. Lijevi su pritoci: Išim, Vagaj, Tobol, Konda; desni: Om, Tara, Demjanka. Na rijeci su izgrađene Öskemenska (prije Ust’‑Kamenogorska) i Büqtyrmska (Buhtarminska) hidroelektrana. Plovidba je regulirana od Öskemenske hidroelektrane do utoka u Ob (3784 km). Glavne su luke: Hanti‑Mansijsk, Toboljsk, Tara, Omsk, Pavlodar, Semej (Semipalatinsk), Öskemen (Ust’‑Kamenogorsk). Irtiš je zaleđen od studenoga do travnja. Bogat je ribom. U porječju Irtiša nalaze se ležišta ruda obojenih metala i nafte. Kanal Irtiš–Karaganda (dug 458 km) služi za opskrbu grada vodom i natapanje.

Citiranje:

Irtiš. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 20.4.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/irtis>.