Ismail I. (perzijski Ismā‘īl [isma:
i'l]), perzijski šah od 1501 (Ardabil, 17. VII. 1487 – Ardabil, 23. V. 1524). Osnivač dinastije Sefevida. Potomak moćne derviške obitelji i vladar turkijskih Kizilbaša u Azerbajdžanu. Godine 1501. osvojio je Tabriz i uzeo naslov perzijskoga šaha. Borbom stekao nadzor nad gotovo cijelim današnjim Iranom i većim dijelom Iraka, sukobivši se pri tome s Uzbecima u sjeveroistočnom Iranu (1510) i s Osmanlijama (od 1514), s kojima je ratovao do kraja života. Za sobom je ostavio sjedinjenu i jaku državu. Preveo je Iran od sunitskoga na šijitski islam. Pomagao je znanost i umjetnost, a u prijestolnici Tabrizu osnovao je knjižnicu i škole. Na azerbajdžanskom jeziku pisao je pjesme, u kojima dolazi do izražaja šijitsko naučavanje.