izometrija (grč. ἰσομετρία: jednakomjernost).
1. U matematici, svojstvo jednakomjernosti pri izometričkome preslikavanju, npr. bijekcija (→ funkcija) dvaju metričkih prostora jednoga na drugi ili jednoga samoga na sebe, kod koje udaljenost bilo kojih dvaju elemenata ostaje nepromijenjena. Takva se dva prostora nazivaju izometričkima.
2. U pjesništvu, naziv koji u klasičnoj prozodiji označuje stihove, strofe ili pjesme pisane u istome metru. Stihovi su jednake duljine, sastavljeni od jednakoga broja iktusa i stopa, a u silabičkoj versifikaciji od jednakoga broja slogova.
