struka(e): |

Jakuti, turkijski narod (sami se nazivaju Saha, a ime Jakuti Rusi su u XVII. st. preuzeli od Evenka) nastanjen u istočnom Sibiru, pretežito u Jakutiji (Republika Saha), u bazenu rijeke Lene i njezinih pritoka; oko 480 000 pripadnika. Došavši s područja oko Bajkalskoga jezera, naselili su se ondje najkasnije do XIV. st., a u XVII. su st. došli pod rusku vlast. Tradicionalno su se bavili uzgojem goveda (na sjeveru sobova) i konja. Prehrana im se zasnivala na raznovrsnim mliječnim proizvodima, a nadopunjavali su je baveći se lovom, ribolovom i, pod ruskim utjecajem, uzgojem žitarica. Iako je pravoslavlje u Jakutiji prisutno od XVII. st. (masovno pokrštavanje u XVIII. i XIX. st.), zadržali su mnogobrojne elemente tradicionalnih vjerovanja (šamanizam, animizam).

Jezik. Jakutski jezik pripada turkijskoj grani (→ turkijski jezici) altajske jezične porodice (→ altajski jezici). Govori ga oko 450 000 ljudi u ruskoj republici Jakutiji i u susjednim krajevima. Pripada sjeveroistočnoj (sibirskoj) skupini (blizak je tuvinskomu i tabalarskomu), ali je pretrpio znatne utjecaje mongolskoga, evenkijskog i ruskog jezika te nekih izumrlih tzv. paleosibirskih jezika. Ima po 8 dugih i kratkih vokala i specifičnosti zamjeničkih i brojevnih riječi. Pismenost od početka XIX. st., a piše se ćirilicom ruskoga tipa.

Citiranje:

Jakuti. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/jakuti>.