Jutriša, Vladimir

Jutriša, Vladimir, hrvatski filmski animator i redatelj (Zagreb, 24. XI. 1923Zagreb, 12. I. 1984). Od 1951. angažiran u studijima za animirani film Duga filma, Zora filma i Interpublica, od 1956. do umirovljenja 1983. zaposlen je u Studiju za crtani film Zagreb filma. Bio je glavni animator u zapaženim filmovima Dušana Vukotića (Čarobni zvuci, Abra Kadabra, oba 1957), Zlatka Boureka (I videl sem daljine meglene i kalne…, 1964) i Nedeljka Dragića (Krotitelj divljih konja, 1966; Možda Diogen, 1968). Radeći u tandemu s crtačem Aleksandrom Marksom, za redatelja Vatroslava Mimicu ostvario je 1957–63. niz prekretničkih ostvarenja Zagrebačke škole crtanoga filma (Samac, Happy End, oba 1958; Inspektor se vratio kući, Kod fotografa, Jaje, svi 1959; Mala kronika, 1962; Tifusari, 1963). Smatran jednim od vrhunskih svjetskih animatora – animirao je i disneyjevske figurativne oblike, ali i apstraktne i nadrealističke crteže, a ističe se zahtjevan animacijski rad s mrljom u Vukotićevu igrano-animiranome filmu Mrlja na savjesti (1968), snolikom lebdećom skulpturom u Happy Endu, sjenama u Tifusarima – Jutriša je potom, u korežiji s Marksom, ostvario značajnu autorsku karijeru u zagrebačkoj animaciji druge etape, u nizu crtanih filmova snolikog ugođaja i lapidarnog crteža i animacije nadograđujući Mimičine egzistencijalističke poticaje elementima ekspresionizma i strave (Metamorfoza, 1964., srebrna nagrada u Locarnu; Sizif, 1967; Pauk, 1969; Mora, 1977; Pogrebnik, 1979., prema noveli Aleksandra Sergejeviča Puškina; Opsesija, 1982., prema noveli Crni mačak Edgara Allana Poea), s vrhuncem u remek-djelu Muha (1966), nagrađenim 1967. za najbolji animirani film na festivalu u Oberhausenu, jednim od krajnjih dometa stilizirane animacije Zagrebačke škole. Drugi ciklus Marksovih i Jutrišinih djela čine crtani filmovi za djecu, gdje se ističe Mrav dobra srca (1965., prema pjesmi Branislava Crnčevića), za koji su 1966. primili Lava sv. Marka za dječji film na Međunarodnoj filmskoj smotri u Veneciji. Važniji su im filmovi i Ecce homo (1972., u talijanskoj koprodukciji, korežija s Maxom Massiminom Garnierom), nagrađen u Oberhausenu, te Šaran (1981), prikazan u konkurenciji Berlinskoga međunarodnoga filmskog festivala. Jutriša je također animirao velik broj epizoda u serijama Maxi Cat i Profesor Baltazar.

Ostali filmovi (svi u korežiji s A. Marksom): Proljetni zvuci (1960), Criticus (1962), Bijeli osvetnik (1962), Moderna basna (1965), Mala sirena (1969), Pčelica je rođena (1971), U paukovoj mreži (1971), Zmijski jezik (1973., u koautorstvu s Aldom Raparellijem), Homo 2 (1974), Kako je Ana kupila kruh (1980), Crna ptica (1980).

Citiranje:
Jutriša, Vladimir. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 26. 11. 2022. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=29632>.