Kadmo (grč. Κάδμος, Kádmos), prema grčkom mitu, sin sidonskoga kralja Agenora, brat Kiliksa i Feniksa, eponima Kilikije i Fenicije. Tražeći sestru Europu, koju je bio ugrabio Zeus, stigao je – putujući preko Tere, Roda i Krete – u Beociju, gdje je, po savjetu delfijskoga proročišta, osnovao Tebu. Pošto je ondje ubio svetoga zmaja, na tom je mjestu podigao tvrđavu Kadmeju. Zmajevi zubi bili su sjeme iz kojega su niknuli naoružani ljudi (grč. σπαρτοί: posijani); petorica od njih bili su legendarni praoci tebanskih plemićkih rodova. Kadmo je poslije postao vladar u Tebi; prema predaji, on je Grke naučio obrađivati kovine i uveo kod njih pismo. U starosti je sa svojom ženom Harmonijom živio kod ilirskih Enhelejaca. Bili su pretvoreni u zmije, stekli besmrtnost kao heroji. Nakon prikaza na antičkim vazama i obradbe u Ovidijevim Metamorfozama, među poznatija umjetnička ostvarenja na temu o Kadmu ide opera J. B. Lullyja Kadmo i Hermiona i slika Cornelisza van Haarlema Zmaj proždire Kadmovu pratnju.
