STRUKE:

kanaanski jezici

kanaanski jezici, zajednički naziv za fenički s punskim, hebrejski i moapski jezik. S drugim semitskim jezicima kojima se govorilo na sirijsko-palestinskom prostoru i s aramejskim jezikom pripadali su sjeverozapadnoj skupini semitskih jezika. Na tom području nastali su u II. tisućljeću pr. Kr. alfabetski sustavi, od kojih je fenički alfabet postao temeljem drugih semitskih alfabeta te grčkoga i latinskog alfabeta. Kanaanski jezici bilježe samo suglasnike, pišu se s desna na lijevo, samoglasnike s vremenom bilježe pomoću suglasnika alef (a, e), he (a, e), vau (o, u) i jod (e, i). Obiluju grlenim i emfatičnim suglasnicima. Riječi su građene pretežito s tri suglasnika (radikala), a mijenjanjem samoglasnika te udvostručivanjem suglasnika mijenja se i značenje riječi. Sačuvali su opću semitsku kategoriju roda (muški i ženski), ali su većinom izgubili padeže. U sintaksi prevladava parataksa.

Citiranje:
kanaanski jezici. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 7. 2. 2023. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=30140>.