STRUKE:

katarakta

ilustracija
KATARAKTA, senilna

katarakta (lat. cataracta, cataractes < grč. ϰαταρράϰτης: koji se ruši, pada; slap) (siva mrena), zamućenje očne leće. Prirođena katarakta uvjetovana je genetski ili je posljedica infekcije za boravka u maternici (najčešće rubeole). Stečena katarakta može nastati zbog ozljede oka, ozračivanja, dugotrajne uporabe nekih lijekova (napose kortikosteroida), u tijeku nekih općih bolesti (šećerna bolest, tetanija, miotonička distrofija) ili je posljedica različitih očnih bolesti (komplicirana katarakta). Najčešća je senilna katarakta, koja nastaje nakon 60. god. života zbog poremećaja mijene tvari u leći. Prema mjestu zamućenja razlikuju se uglavnom nuklearna i kortikalna katarakta. Subjektivna je smetnja progresivno slabljenje oštrine vida. Liječenje je operativno (ekstrakcija) uz ugradnju intraokularne leće, a lokalna medikamentna terapija može samo ponešto usporiti razvoj katarakte. Sekundarna katarakta naziv je za zamućenja koja se nakon ekstrakcije katarakte stvaraju od ostataka lećnih masa i lećne čahure.

katarakta. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 29.2.2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=30839>.