kloriti (prema klor).
1. Monoklinska skupina minerala zelene boje iz skupine listićavih silikata (filosilikata); tvore listiće slične tinjcu, ali plastično savitljive, gdjekad i kompaktne agregate (pseudofit). Bitan su sastojak kloritnih škriljevaca. U kemijskom pogledu to su izomorfne smjese alumosilikata amezita, (OH)8Mg4Al2[Al2Si2O10], i silikata serpentina, (OH)8Mg6[Si4O10], u različitim omjerima. Među klorite idu: penin (omjer serpentina i amezita od 3 : 2 do 1 : 1), klinoklor (1 : 1 do 2 : 3), proklorit (2 : 3 do 3 : 7), korundofilit (3 : 7 do 1 : 4), amezit (1 : 4 do 0 : 1). Leptokloriti (za razliku od klorita, pretežno magnezijevih, koji se zovu i ortokloriti) sadrže i željezo, tvore ljuskaste, kompaktne ili oolitičke mase. Zamjena magnezija željezom redovita je, da bi kod nekih leptoklorita dosegnula iznos koji im daje vrijednost siromašne željezne rude. Kloriti su sekundarni minerali nastali hidrotermalnom alternacijom primarnih silikata.
2. Soli kloraste kiseline, HClO2 (→ klor)
