TRAŽI DALJE:

Konjic

Konjic, grad u sjevernoj Hercegovini, na obali rijeke Neretve i sjevernim padinama Prenja, BiH (Federacija BiH); 10 732 st. (2013; 13 729 st., 1991). Leži uz cestu Sarajevo (udaljeno 62 km)–Mostar (70 km). Kameni most iz XVI. st.; rimski (hram i reljef boga Mitre) i srednjovjekovni arheološki nalazi; mnogobrojni stećci (oko 4000). Džamije (Tekijska, Čaršijska, Repovačka i dr.), katolička (sv. Ivana Krstitelja) i pravoslavne crkve; zavičajni muzej. Tvornica zakovica, vijaka, strjeljiva (Igman) i dr.; umjetnički obrt (rezbarstvo). U blizini je Jablaničko jezero. – Područje Konjica bilo je naseljeno već u prapovijesno doba. Iz antičkog doba sačuvali su se tragovi naselja, među kojima se ističu ostatci mitreja. Na području Konjica tijekom srednjeg vijeka postojala su dva naselja: Biograd na lijevoj obali rijeke Neretve te naselje Neretva na desnoj obali rijeke, koje se 1382. prvi put spominje pod imenom Konjic. Središte je srednjovjekovne bosanske župe Neretve i značajna trgovačko-tranzitna točka na putu od južne Dalmacije do srednje Bosne. U XIV st. bio je u posjedu obitelji Sanković. Početkom XV. st. Biogradom su vladali Kosače, a Konjicom bosanski kraljevi. Između 1463. i 1469. Konjic su osvojili Osmanlije i priključili ga Bosanskom, a oko 1470. Hercegovačkomu sandžaku. Tijekom osmanske vladavine Konjic je bio središte vilajeta Neretva (oko 1470–1519) i istoimenoga kadiluka (oko 1463/69), koji je potkraj XV. st. postao dijelom kadiluka Gabela. God. 1633. bio je osnovan kadiluk Belgradžik sa središtem u srednjovjekovnom Biogradu. Od 1878. bio je pod austrijskom vlašću. Početkom rata u BiH, od travnja 1992. općinsko su područje povremeno napadale srpske snage. Od kraja ožujka 1993. ondje je bilo poprište hrvatsko–bošnjačkih sukoba.

Citiranje:
Konjic. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 22. 10. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=33022>.