apokopa (grč. ἀποϰοπή: odsijecanje), izostavljanje krajnjega glasa, sloga ili dijela riječi. Npr.: hrvatski govorit’ (mjesto govoriti), ček’ me (mjesto čekaj me), ja b’ tebe nešto pito (mjesto ja bih tebe nešto pitao); latinski dic’ (mjesto dice); grčki par’ ne
n (mjesto parà ne
n) itd. Klasični pisci apokopu, aferezu i sinkopu ubrajaju u elipsu.