TRAŽI DALJE:
STRUKE:

kratica

kratica, u pismu tako skraćena riječ da joj se neki dijelovi izostave i/ili sastave. To posebno vrijedi za riječi koje se u tekstovima posebno često ponavljaju. Određen broj kratica ušao je i u opću uporabu pa se u pravilu pišu skraćeno, posebice u tekstovima administrativnoga i znanstvenog stila. Riječi i skupovi riječi skraćuju se tako da se uzme jedno ili više početnih slova, npr. v. (vidi), str. (stranica), o. g. (ove godine), i sl. (i slično) ili pak da se uzme prvi slog i početni dio drugoga sloga, npr. prof. Neke su kratice sastavljene od početnoga (suglasničkog) dijela prvoga sloga i početnoga dijela nekog od srednjih slogova, posebno kada su u pitanju složenice, npr. stsl. (staroslavenski), tzv. (takozvani). Ima također kratica kod kojih se uzima početni dio prvoga sloga i završni dio posljednjega sloga, npr. dr. (doktor), gđa (gospođa). Ako takve kratice završavaju na suglasnik, pišu se s točkom, a ako završavaju na samoglasnik, pišu se bez točke. Od višečlanih naziva ustanova, organizacija, časopisa, država i sl. kratice nastaju tako da se od svake sastavne riječi uzima prvo slovo i kratica se piše velikim slovom, npr. HAZU (Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti), SAD (Sjedinjene Američke Države). One se sklanjaju tako da se između osnove i nastavka stavi crtica, npr. SAD-a. Takve se kratice mogu i osamostaliti pa se upotrebljavati kao samostalne riječi, npr. Unesco, Hina itd. U tom slučaju u sklanjanju se ne rabi crtica, npr. Unesca, Hine i sl. Poseban tip kratica čine one koje se odnose na mjerne jedinice. One su zapravo simboli, pa se ne pišu s točkom, npr. g (gram), m (metar) i sl. Kratice dobivaju rod i deklinaciju prema izgovoru, npr. HFD-a (izgovor [haefde'a]).

Uporaba kratica seže već u rimsko doba. Najstarije kratice (suspenzije) uklesane su u kamene natpise. One imaju jedno ili više početnih slova riječi, a ostatak je naznačen nekim znakom kraćenja, najčešće točkom. U ranokršćansko doba javljaju se kratice kršćanskoga crkvenog nazivlja, kao npr.: DS = DEUS, IHS = IESUS, EPS = EPISCOPUS. Iz rimskog doba poznate su još kratice pravnoga sadržaja (notae iuris) i kratice koje je sastavio Ciceronov rob Tiron (notae tyronianae). U srednjovjekovnim tekstovima s područja prava, filozofije, teologije, povijesti i medicine nastale su kratice na različite načine, a najčešće suspenzijom i kontrakcijom. Kontrakcijom nastaju kratice tako što se izostavi nekoliko slova unutar jedne riječi npr. dni = domini (u anno domini), gra = gratia, lra = littera. U sudskim spisima sjeverne Hrvatske i Madžarske nalaze se kratice koje se sastoje od dvije ili više riječi npr. iudlium = iudex nobilium, incattus = in causam attractus. Poznavanje kratica ima dvojak cilj: praktični i kritički. Praktični za točno čitanje tekstova, a za takvu uporabu u arhivima postoje rječnici kratica. Kritički je cilj prema vrsti kratica odrediti vrijeme i mjesto postanka rukopisa.

Citiranje:
kratica. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 12. 5. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=33783>.