struka(e):
ilustracija
KRUMPIR, Solanum tuberosum

krumpir (Solanum tuberosum), trajna zeljasta biljka iz por. pomoćnica (Solanaceae), s razgranjenom, do 1 m visokom nadzemnom stabljikom, tzv. cimom, koja nosi listove, i s mnogobrojnim podzemnim stabljikama (stolonima), koje su na krajevima odebljale u kuglaste, jajaste ili valjkaste gomolje – krumpire. Peteročlani cvjetovi skupljeni su u paštitaste cvatove bijelih, svijetloplavih, ljubičastih ili ružičastih cvjetova, a iz plodnice se, ovisno o odlici i uvjetima uzgoja, razvijaju plodovi, zelene bobe s mnogo sjemenki. Gomolj je gl. rezervni dio biljke, koji služi za njezino prezimljenje i razmnožavanje. Krumpir se u kulturi ne razmnožava sjemenom već podzemnim gomoljima, na kojima se iz njihovih pupova (oka) zameću novi izdanci. Sjeme se može upotrebljavati u oplemenjivanju novih odlika. Odabiranjem i križanjem uzgojene su mnoge odlike, koje se dijele prema uporabi krumpira (za sjeme, ljudsku i stočnu hranu, kao industr. sirovina), duljini vegetacije (rane, srednje rane, srednje kasne i kasne), boji kožice (žute, smeđe do crvene boje), boji »mesa« (od bijele do žute boje). Danas u Hrvatskoj ima oko 50 odlika krumpira, od kojih su najpoznatije: adora, asterix, bartina, berber, bimonda, bintje, cleopatra, courage, desire, fabula, frisia, jaerla, liseta, monalisa, mondial, red scarlet, remarka, rodeo, simfonia, victoria, vivaldi. – Krumpir potječe iz Južne Amerike, s područja visokih Anda (Peru, Bolivija). Potkraj XVI. st. bio je prenesen u Španjolsku, a vjerojatno i u Irsku i Englesku, odakle se proširio na ostalu Europu. U našim se krajevima proširio tijekom XVIII. st. Isprva se uzgajao kao ukrasna biljka, ali se zbog porasta pučanstva, ratova i gladi počeo uzgajati i kao poljoprivr. biljka. – Krumpir je, iza žitarica, najvažnija prehrambena biljka; gomolj sadrži oko 75% vode. U suhoj tvari jestivoga dijela prevladava škrob (19%), a ostalo su jednostavni šećeri (1,2%), bjelančevine (2,1%), celuloza (1,8%), minerali (1,1%). Od minerala najviše ima kalija i fosfora. Služi za prehranu ljudi i stoke te kao industr. sirovina za proizvodnju škroba, alkohola, krumpirova sladora i dr. U prehrani se upotrebljava na različite načine: kuhan, pečen, pržen, kao salata, pire itd.

Krumpir se uzgaja na svim kontinentima. S približno 18 mil. ha površine, četvrta je kultura u svijetu, iza pšenice, kukuruza i riže. Najveći su svj. proizvođači krumpira (2002): Kina (65 mil. t), Ruska Federacija (31,9 mil. t), Indija (24 mil. t), SAD (21 mil. t), Ukrajina (16,1 mil. t) i Poljska (15,4 mil. t). Najviše se krumpira proizvodi u Europi (oko 40% svj. proizvodnje, koja je 2002. iznosila 307,4 mil. t). – U Hrvatskoj se krumpir proizvodi na 60 do 70 tisuća ha, a 2002. proizvedeno je 736,1 tis. t. S obzirom na meteorološke uvjete za proizvodnju jestivog i sjemenskoga krumpira, u nas su najpovoljnija brdsko-planinska područja (Lika, Gorski kotar, Žumberak). Primorska Hrvatska pogodna je za uzgoj vrlo ranih i ranih odlika, posebice »mladoga« krumpira (kožica gomolja nije još dozrela za dulje čuvanje), a ravničarska područja kopnene Hrvatske za uzgoj ranih do srednje kasnih odlika.

Citiranje:

krumpir. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/krumpir>.