TRAŽI DALJE:
STRUKE:

Ksenofont

ilustracija
KSENOFONT, Madrid, Prado

Ksenofont (grčki Ξενοφῶν, Ksenoph61889n), grčki književnik (Atena, oko 428. pr. Kr.? Korint, oko 354. pr. Kr.). Učenik Sokratov, podrijetlom iz aristokratske obitelji naklonjene Sparti. Zbog političke orijentacije veći dio života proveo izvan domovine. U antici su ga držali poglavito filozofom, zacijelo zbog spisa u kojima središnje mjesto pripada njegovu učitelju (Obrana Sokratova – Ἀπολογία Σωϰράτους; Uspomene na Sokrata – Ἀπομνημονεύματα Σωϰράτους; Gozba – Συμπόσιον). Prema modernom razumijevanju, značajnija je njegova historiografska ostavština, u kojoj se ističu Grčka povijest (Ἑλληνιϰά), s prikazom razdoblja od 411. do 362. pr. Kr., zamišljena kao nastavak Tukididova djela, i Kirov pohod ili Anabaza (Κύρου ἀνάβασις), opis neuspjeloga pohoda Kira Mlađega protiv brata Artakserksa II., u kojem je značajnu ulogu imao i sam pisac. U romaniziranoj biografiji Kirov odgoj (Κύρου παιδεία) na primjeru Kira Starijega obrazlaže vlastite političke poglede; obilježja političke esejistike imaju i dijalog Hijeron (Ἱέρων), pohvalni posmrtni govor Agezilaj (Ἀγησίλαος) te Lakedemonski ustav (Λαϰεδαıμονίων πολιτεία). Gospodarenjem u obitelji i državi bave se Rasprava o gospodarstvu (Οἰϰονομιϰός) i spis O prihodima (Περὶ πόρων). Didaktičnošću se odlikuju pionirsko djelo O jahačkoj vještini (Περὶ ἱππιϰῆς) te Rasprava o lovu (Κυνηγετιϰός) i Rasprava o konjičkom zapovjedniku (Ἱππαρχιϰός). Bez izvornosti kao mislilac, kao povjesničar prečesto pristran, Ksenofont je u antici smatran piscem uzorna jezika i stila; upravo zahvaljujući takvoj procjeni jedan je od rijetkih klasičnih autora čiji se opus u cijelosti sačuvao.

Citiranje:
Ksenofont. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 14. 6. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=34342>.