Ladislav I. Arpadović (Sveti), ugarski kralj od 1077 (Poljska, oko 1040 – Nitra, Slovačka, 29. VII. 1095). Sin ugarskog kralja Bele I. te brat ugarskog kralja Geze I., Sofije (supruge istarskoga markgrofa Ulrika I.) i Jelene Lijepe (supruge hrvatskog kralja Zvonimira). Rođen tijekom progonstva njegove obitelji u Poljsku, u Ugarsku se vratio 1048. Od mladosti sudjelovao u prijestolnim borbama; protjeran u Poljsku 1060., ali se iste godine vratio i uz potporu poljske vojske pomogao ponovni dolazak svojega oca na prijestolje. Nakon očeve smrti 1063. u Poljsku ga je ponovno protjerao tadašnji ugarski kralj Salomon, ali se već 1064., nakon pomirbe s kraljem, vratio u Ugarsku. Zajedno s kraljem Salomonom i bratom Gezom I. suzbio je 1068. provalu Pečenega u Erdelj (danas Transilvanija), a 1071. zajedno su opsjeli bizantski Beograd. U obnovljenom dinastičkom ratu protiv kralja Salomona (1074) borio se na strani brata Geze I., a za vladavine potonjega (1074–77) obnašao je dužnost hercega pa je upravljao sjevernim i sjeveroistočnim dijelom Kraljevstva sa sjedištima u Nitri i Bihoru. Godine 1077. naslijedio je brata kao ugarski kralj. Zahvaljujući mnogobrojnim novim zakonima, za njegove je vladavine napokon bilo učvršćeno kršćanstvo u Ugarskoj. Suzbijao je napade nomadskih naroda Pečenega i Kumana na Ugarsku. Nakon smrti hrvatskog kralja Zvonimira u nastalim je prijestolnim borbama dao podršku svojoj sestri Jeleni Lijepoj (1091). Prema nekim mišljenjima, tom je prilikom zauzeo gotovo cijelu Hrvatsku, a po drugima, samo područje između Drave i Gvozda (srednjovjekovna Slavonija). Zauzeto područje nije pripojio Ugarskoj, već je za hrvatskog kralja postavio nećaka Almoša. Budući da je time prekršio prava papâ kao seniora Hrvatske, došao je u sukob s papom Urbanom II. pa je, u sporu oko investiture, prešao na stranu rimsko-njemačkog cara Henrika IV. Između 1088. i 1094. osnovao je Zagrebačku biskupiju kao sufragansku biskupiju nadbiskupije u Kalocsi. Bio je kanoniziran za sveca 1192., a nakon smrti postigao je veliku popularnost. Od kraja XIII. st. njegov je kult postao jednim od temeljnih svetačkih kultova ugarske politike i plemstva te se prikazivao kao ideal viteštva. Blagdan mu se slavi 27. VI (tradicionalni datum njegova rođenja).