Lastovo

ilustracija
LASTOVO, uvala Zaklopatica

Lastovo, otok u južnodalmatinskom otočju, južno od otoka Korčule (dijeli ih Lastovski kanal), jugozapadno od poluotoka Pelješca i otoka Mljeta, istočno od otoka Sušca i jugoistočno od otoka Visa; obuhvaća 40,82 km² s 791 st. (2011). Proteže se u smjeru istok–zapad; dug je 9,8 km, širok do 5,8 km i visok 417 m (Hum). Obala je duga 49,0 km; koeficijent razvedenosti iznosi 2,2. Razvedeniji dio Lastova njegova su zapadna i sjeverozapadna obala. Otok okružuje 46 otočića i hridi; zapadni otoci: Prežba, Mrčara, Maslovnjak Veli, Maslovnjak Mali, Makarac, Vlašnik, Bratin, Pod Mrčaru, Rutvenjak Veli, Rutvenjak Mali, Crnac, Kopište, Pod Kopište, Bijelac; sjeveroistočni i istočni otoci: Tajan Velji, otočje Lastovnjaci ili Donji školji (Arženjak Veli, Arženjak Mali, Soplun, Česvinica, Štomarina, Golubinjak Veli, Golubinjak Mali, Kručica, Petrovac, Za Barje, otočje Lukovnjaci) i otočje Vrhovnjaci (Sestrica Vela, Sestrica Mala, Smokvica, Mukjenta ili Pod Smokvicu, Vlašnik Gornji, Vlašnik Srednji i Glavat). Uz sjevernu obalu leži otok Zaklopatica, a uz južnu nema otoka. Građen je od donjokrednih vapnenaca, dolomita, pleistocenskih konglomerata i breča. Na otoku ima špilja (Rača i dr.). Mnogobrojna polja (Prgovo, Vinopolje i dr.) nastala su tektonsko-krškim procesima. Ispunjena su tlom koje je nastalo raspadanjem karbonatnih stijena te taloženjem pleistocenskih eolskih sedimenata. Otok je uglavnom bezvodan. U Prgovu polju ima pitke (vodovod do grada Lastova), a u dolomitima bočate vode. Klima je sredozemna – blaga. Najtopliji mjesec najčešće je srpanj (23,9 °C), ali može biti i kolovoz. Najnižu srednju temperaturu ima siječanj (8,3 °C), katkada veljača i ožujak. Oborine: oko 650 mm. Lastovo je uz Mljet naš najšumovitiji otok; šume (česmina, bijeli bor) i makija zauzimaju oko 70% površine. Uzgaja se vinova loza, maslina (piculja i dr.), rogač, povrće i dr. Ribarstvo. Turizam. Brodske i trajektne veze s kopnom (Split). Helidrom. Najveće je naselje Lastovo (344 st.); ostala naselja: Uble (229 st.), Pasadur (102 st.), Zaklopatica (81 st.) i Skrivena Luka (35 st.) te Glavat (0 st.). – Tragovi prvih naselja na otoku potječu iz neolitika, o čemu svjedoče nalazi u špiljama Rači i Puzavici. U starome vijeku otok su nastanjivali Iliri, a Grci su na njemu osnovali koloniju. Iz razdoblja su rimske vlasti na Lastovu nadgrobna ploča iz Jurjeve luke i temelji zidova zgrade u Ublima, koji svjedoče o naselju osnovanom najkasnije u Augustovo doba. Kontinuitet naseljenosti u potonjim stoljećima potvrđuju ostatci starokršćanske jednobrodne crkve iz V/VI. st. Najranije se otok spominje u bizantskim izvorima iz X. st., kada je zabilježen pod nazivima Ladesta (vjerojatno ilirskog podrijetla) i Lastobon (Konstantin VII. Porfirogenet). U istom se stoljeću na sjevernoj obali otoka nalazilo slavensko naselje Neretljana koje je razorio mletački dužd Petar II. Orseolo (998). Stanovništvo razorenoga naselja preselilo se tada u mjesto Lastovo, koje je od XI. st. bilo središte otoka. Nakon kratkotrajne mletačke vlasti, u XI. i XII. st. otok je bio sastavni dio Zahumlja, ali je već 1185. došao pod vlast hrvatsko-ugarskih kraljeva. Andrija II. Arpadović darovao je 1221. knezovima Krka, Henriku i Servidonu, pored ostalih posjeda u Dalmaciji, i Lastovo. Ubrzo potom otok je ponovno bio dio Zahumlja, koje se tada nalazilo u sastavu srednjovjekovne Srbije pod vlašću Nemanjića. Oko 1272. stanovnici otoka dobrovoljno su predali vlast Dubrovčanima pa je otok postao dijelom Dubrovačke Republike. Vrhovnu upravnu vlast na Lastovu imao je knez kojega je biralo dubrovačko Veliko vijeće, a vladao je prema odredbama Lastovskoga statuta (1310). Otočani su na narodnu skupštini na dan sv. Mihajla (29. IX) birali mjesne službenike, suce, blagajnike i stražare. Ipak je dubrovačka vlada na različite načine ograničavala otočnu autonomiju, što je bilo uzrokom izbijanja Lastovske bune (1602–06) u koju su se umiješali Mlečani te nakratko zaposjeli otok (1603–06). Od 1808. do 1813. Lastovo je bilo pod francuskom vlašću, a nakon kratkotrajne britanske okupacije (1813–15), otok je na Bečkome kongresu bio dodijeljen Austriji. God. 1920. Rapalskim ugovorom Lastovo je pripalo Italiji, koja je od njega pokušala stvoriti pomorsko uporište. Nakon 1943., Talijani su napustili otok, koji je, odlukom ZAVNOH-a, u rujnu iste godine bio priključen Hrvatskoj. Pariškim mirovnim ugovorom (10. II. 1947) Lastovo je priznato Jugoslaviji zajedno s Istrom, Cresom, Lošinjem, Zadrom i Palagružom; u sastavu Hrvatske. Godine 1953. imalo je 1721 st., a 1971. 1210 st.

Lastovo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 28.2.2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=35531>.