Lateranski ugovor

Lateranski ugovor, ugovor što su ga u Lateranskoj palači u Rimu sklopili 11. II. 1929. Sveta stolica (papa Pio XI.) i talijanska država (B. Mussolini). Ugovorom je riješen spor talijanske države i Svete stolice nastao 1870., nakon pripojenja Papinske Države (s Rimom) Italiji. Lateranski ugovor sastoji se od državnoga ugovora (Trattato di Stato), konkordata (Concordato) i financijske nagodbe (Convenzione finanziaria). Njime je talijanska država priznala državni suverenitet Svete stolice, Vatikanski grad kao novu državu i papu kao državnoga suverena te potvrdila katoličku konfesiju kao državnu religiju u Italiji. Papa je za uzvrat priznao Rim glavnim gradom Italije. Konkordatom se Svetoj stolici priznaju duhovne ovlasti; crkveno zaključeni brak ima pravnu jednakost s civilnim brakom. U pitanju naknade za izgubljenu Papinsku Državu, novoj državi bilo je doznačeno, u gotovini i zajmu, ukupno 1750 mil. lira. Nakon pada monarhije Lateranski ugovor prihvatila je 1947. Ustavotvorna skupština Italije, pa su na toj osnovi utvrđeni odnosi talijanske države i Katoličke crkve u republikanskom ustavu od 27. XII. 1947.

Citiranje:
Lateranski ugovor. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 1. 6. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=35553>.