Lebesgue [ləbε'g], Henri, francuski matematičar (Beauvais, 28. VI. 1875 – Pariz, 26. VII. 1941). Diplomirao je (1897) na École normale supérieure, doktorirao (1902) na Sorbonnei. Predavao je na sveučilištima u Rennesu (1902–06), Poitiersu (1906–10), u Parizu na Sorbonnei (1910–21) i na Collège de France (1921–41).
Proučavao je teoriju funkcija realne varijable, pridonio je razvoju topologije, računa varijacija i teorije skupova. Lebesgueov integral poopćeni je integral na temelju kojega je, u radu O poopćenju određenog integrala (Sur une généralisation de l’intégrale définie, 1901), omogućena integracija široke klase funkcija, uključujući i mnoge diskontinuirane funkcije što se do tada nisu mogle integrirati. Jedan je od utemeljitelja teorije mjere. Lebesgueova mjera standardni je način dodjeljivanja mjere podskupovima n-dimenzionalnog euklidskog prostora, koji se rabi pri Lebesgueovoj integraciji. Predavanja je dijelom skupio u knjigama Predavanja o integriranju i istraživanju primitivnih funkcija (Leçons sur l’intégration et la recherche des fonctions primitives, 1904) i Predavanja o trigonometrijskim redovima (Leçons sur les séries trigonométriques, 1906). U djelu Bilješka o znanstvenom radu g. Henrija Lebesguea (Notice sur les travaux scientifiques de M. Henri Lebesgue, 1922) prikazao je svoj cjelokupan znanstveni doprinos.
Bio je član francuske Akademije znanosti od 1922. i Royal Society od 1934. Po njem su nazvani krater na Mjesecu (Lebesgue) i planetoid (26908 Lebesgue).