lišaji (praslav.), simbiontske zajednice izgrađene od lihenizirane gljive (mikobionta) i alge ili cijanobakterije, tj. modrozelene alge (fotobionta). Lihenizirane su gljive one koje mogu živjeti samo u lišajskoj zajednici. U pojedinoj zajednici katkada može sudjelovati i nekoliko vrsta modrozelenih alga. Lišaji su ekološka, a ne taksonomska kategorija, iako pojedini lišaj ima izgled jedinstvenog organizma. Lišaj je samostalna, autotrofna, fizički i ekološki čvrsto povezana obavezna simbiontska (uzajamna) zajednica. Gljivlji partner čini oko 90 do 95% biomase lišaja, a unutar svojega tijela udomljuje izvanstaničnu populaciju modrozelenih alga koje čine 5 do 10% biomase. Mikobionti izdvojeni iz zajednice mogu samostalno živjeti samo u kulturi. Oni daju vanj. izgled tijela lišaja, i tvore plodišta u kojima nastaju spore kao proizvod spolnog ili nespolnoga procesa. U lišaju se samo mikobiont može spolno razmnožavati. Mnoge vrste fotobionata izdvojene iz lišaja mogu živjeti samostalno, ali se u zajednici ne mogu spolno razmnožavati. Petina (19%) svih poznatih vrsta gljiva, odnosno dvije petine (42%) svih poznatih mješinarki (askomiceta) može živjeti samo u lišajskoj zajednici. Danas je poznato oko 13 500 liheniziranih vrsta gljiva, gotovo isključivo iz odjeljka askomiceta. S druge strane oko 90% lišajeva grade vrste iz samo dva roda alga (Trebouxia i Trentepohlia), te vrste samo jednoga roda cijanobakterija (Nostoc). Tijelo lišaja prema obliku može biti korasto, listasto, grmasto ili ljuskasto. Osim uobičajenih struktura tijela lišaja, lišajske podloge i plodišta, neke vrste mogu tvoriti i posebne nosioce plodišta (podecije), te posebne strukture (sorale i izidije) koje proizvode odvojive nakupine stanica, soredije, kojima se lišaji vegetativno razmnožavaju. Sorediji se sastoje od stanica mikobionta i fotobionta, i mogu graditi nove zajednice. Novi lišaj može nastati i tako da spora gljive izbačena iz plodišta lišaja padne na koloniju odgovarajuće vrste alge ili cijanobakterije. Micelij gljive nastao klijanjem spore čvrsto omotava svaku stanicu alge i postupno pretvara koloniju alge u lišaj. U lišaju mikobiont dobiva od fotobionta faktore rasta (tiamin, biotin) kao i proizvode fotosinteze (šećere i polialkohole), a kada je fotobiont cijanobakterija, mikobiont dobiva i fiksirani atmosferski dušik. Osim znatnoga proširenja u rasponu staništa, čini se da fotobionti u lišaju nemaju druge koristi od mikobionata. Otporni na isušivanje, lišaji su sposobni naseljivati najekstremnija staništa. Često na suhim i vrućim stjenovitim goletima, primorskim strmcima (klifovima), a osobito u tundrama i na planinskim rudinama, tvore dominantne životne zajednice. Mnogi su lišaji zbog svoje iznimne osjetljivosti prema zračnim onečišćenjima izvrsni bioindikatori. Neki proizvode korisne antibiotike, dok drugi proizvode posebna bojila za vunu, reaktivne boje i dr. Među najpoznatijim su lišajevima sobov lišaj (Cladonia rangiferina) i ljekoviti islandski lišaj (Cetraria islandica).
