Logomerac, Vladimir, hrvatski kemičar i metalurg (Pribić, 12. XI. 1914 – Sisak, 29. V. 1980). Diplomirao 1938. na Tehničkome fakultetu u Zagrebu. Radio je 1939–41. u Željezari Zenica, sudjelovao u narodnooslobodilačkoj borbi, zatim radio u Talionici Sisak i željezarama u Varešu i ponovno u Zenici, a 1952–55. u Institutu »Boris Kidrič« u Vinči na problematici uranija. Od 1955. ponovno je bio u Željezari Sisak, gdje je 1961. postao ravnatelj novoosnovanoga Instituta za metalurgiju. Suosnivač je Tehnološko-pogonskog odjela za naftu i Metalurškog odjela (na kojem se zaposlio 1962) u Sisku u sastavu Tehnološkoga fakulteta u Zagrebu. Ekspertom UN-a postao je 1964., a 1969. postao je redoviti profesor Tehnološkoga fakulteta, gdje je doktorirao 1976. Na novoosnovanome Metalurškom fakultetu u Sisku također je postao redovitim profesorom i prvim dekanom (1979–80). Bavio se metalurškom pripremom željeznih ruda, proizvodnjom sirovoga željeza, hidrometalurškom separacijom metala iz siromašnih ruda, problematikom metalurških otpadaka. Bio je 1958–61. član jugoslavenskog Savjeta za naučni rad. Dobio Nagradu za znanstveni rad »Nikola Tesla« (1961) i Nagradu za životno djelo (1980).
