TRAŽI DALJE:
STRUKE:

Louisiana

Louisiana [lui:ziæ'nə], savezna država u južnom dijelu SAD-a, u porječju donjega toka rijeke Mississippi; obuhvaća 123 366 km² (uključujući 11 481 km² unutrašnjih voda), sa 4 533 372 st. (2010). Louisiana je nizak kraj s najvišim isponom u sjeverozapadnom dijelu (163 m). Na golemu deltu Mississippija otpada 1/5 ukupne površine. Obalna linija duga je 589 km. Gotovo polovica teritorija (47%) obrasla je šumom. Klima je suptropska, s vrućim i vlažnim ljetima i blagim zimama; od lipnja do studenoga česti su harikeni. Louisiana obiluje ležištima nafte i prirodnoga plina; glavna naftonosna polja nalaze se u južnom dijelu Louisiane. Iskorištavaju se i ležišta u podmorju Meksičkoga zaljeva. Iako se proizvodnja sirove nafte smanjuje (475,5 mil. barela 1970., a 67 mil. 2010), Louisiana je još uvijek među vodećim saveznim državama u proizvodnji i preradbi nafte i prirodnoga plina. Iskorištavaju se i ležišta soli i sumpora. Ubrzan industrijski razvoj Louisiane (tek od 1950-ih) obilježava kemijska, rafinerijska, petrokemijska, drvna (tvornice papira), prehrambena, automobilska, zrakoplovna i elektronička industrija. U ukupnoj poljodjelskoj proizvodnji najveću važnost imaju soja, šećerna trska, riža, kukuruz i pamuk (prvotno glavna kultura). Značajne su gospodarske grane i stočarstvo (goveda) i ribarstvo (školjkaši, ribe, rakovi). Glavni je grad Baton Rouge, a najveći New Orleans. S priobalnim sustavom kanala, Intracoastal Waterway, koji povezuje istok (Florida) i zapad (Texas), Louisiana ima oko 12 000 km unutrašnjih plovnih putova. Na Mississippiju se nalaze glavne luke: South Louisiana (uzvodno od New Orleansa), s prometom od 236,3 mil. t (2010) glavna luka zemlje i među vodećima u svijetu, New Orleans (72,4 mil. t), Plaquemines (55,8 mil. t), Baton Rouge (55,5 mil. t) i Lake Charles (54,6 mil. t). – Općenito se smatra da su prvi Indijanci pristigli na područje današnje Louisiane prije 16 000 godina. U doba kada su u Louisianu stigli prvi Europljani, na njezinu su području živjela indijanska plemena Caddo i Choctaw. Prvi Europljanin na tlu Louisiane bio je španjolski konkistador Hernando de Soto, koji je onamo dospio 1541. istražujući tok rijeke Mississippi. Francuskim posjedom proglasio ju je 1682. René Robert Cavelier de La Salle, prozvavši cijelo porječje Mississippija Louisianom, u čast francuskoga kralja Luja XIV. Godine 1714. bilo je podignuto prvo stalno naselje kraj utvrde Fort St. Jean Baptiste (danas Natchitoches). Prva trgovačka koncesija podijeljena je Francuzu Antoineu Crozatu 1712. Otkupio ju je 1717. John Law, koji je podupirao useljivanje Europljana i uveo trgovinu robljem. Godine 1731. Louisiana je postala francuska krunska kolonija. Jean-Baptiste Le Moyne de Bienville, prvi upravitelj pokrajine, osnovao je 1718. New Orleans, koji je već 1722. postao glavnim gradom pokrajine. Crnim kodeksom (francuski Code Noir) uređeni su 1724. odnosi s crnim stanovnicima, koji su radili kao robovi na plantažnim posjedima u delti Mississippija. Intenzivnije doseljivanje bijelih stanovnika ometali su upadi Indijanaca iz plemena Natchez. Preraspodjela toga područja započela je 1762., kada je mirom u Fontainebleauu Francuska Španjolskoj prepustila teritorij zapadno od Mississippija. Zemlje istočno od Mississippija (osim Zapadne Floride) pripale su 1763. Velikoj Britaniji, koja ih je 1783. predala SAD-u. Španjolska je svoj teritorij zapadno od Mississippija 1800. prepustila Francuskoj. Napoleon I. Bonaparte prodao je 30. travnja 1803. Sjedinjenim Državama cijelu pokrajinu Louisianu za 15 mil. dolara. Golem otkupljeni teritorij prostirao se između rijeke Mississippi i Rocky Mountainsa, te Meksičkoga zaljeva i Kanade. Na području bivše francuske pokrajine Louisiane poslije su u cijelosti nastale 4 američke države (Arkansas, Iowa, Missouri, Nebraska) i djelomično još 9 američkih država (Louisiana, Minnesota, Oklahoma, Kansas, Colorado, Wyoming, Montana, North Dakota i South Dakota). Područje je 1804. bilo podijeljeno na District of Louisiana (na sjeveru) i Territory of Orleans (na jugu), u koji je bio uključen najveći dio današnje države. Territory of Orleans postao je 1812., pod nazivom Louisiana, 18. država Unije. Prvom plovidbom parnoga broda uz rijeku Mississippi do New Orleansa (1812) započelo je razdoblje nagloga razvoja trgovine i velikoga priljeva stanovnika. Država je proširena 1813. zaposjednućem Zapadne Floride. Odmah nakon završetka Američko-britanskoga rata (1813–15) Britanci su u siječnju 1815. opsjeli New Orleans. Opsadu je prekinuo general Andrew Jackson uz pomoć gusara Jeana Laffittea. U razdoblju 1850–62. sjedište države bilo je u Baton Rougeu. Plantažna privreda (prevladavao je uzgoj pamuka), zasnovana na radu crnih robova, odredila je i stajalište Louisiane u Građanskome ratu. Istupivši iz Unije, Louisiana je u ožujku 1861. ušla u Konfederaciju. Kada je 1862. flota admirala Davida Farraguta zauzela New Orleans i Baton Rouge, a federalne postrojbe generala Benjamina F. Butlera uspostavile vojnu upravu u New Orleansu, konfederati su prenijeli svoju prijestolnicu u Shreveport (osnovan 1836). Tako je Louisiana sve do kraja rata imala dvije vlade. Za vojne uprave bilo je ukinuto ropstvo (1864) i proglašena građanska i socijalna ravnopravnost crnoga stanovništva. Iako je Louisiana od 1868. ponovno postala članica Unije, federalne postrojbe napustile su ju tek 1877. Od 1882. sjedište države ponovno je u Baton Rougeu.

Citiranje:
Louisiana. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 20. 1. 2022. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=37234>.