STRUKE:

Lovreček, Branko

Lovreček, Branko, hrvatski kemičar (Zagreb, 18. IX. 1920Zagreb, 18. IV. 1996). Diplomirao 1943. na Kemijsko-tehnološkom odjelu Tehničkoga fakulteta u Zagrebu. Od 1945. radio je kao asistent u Zavodu za fizikalnu kemiju istoga fakulteta, doktorirao 1952. Specijalizirao je elektrokemiju u Londonu i Philadelphiji. God. 1960. osnovao je Zavod za elektrokemiju i elektrokemijsku tehnologiju na Tehnološkome fakultetu u Zagrebu, gdje je izvanrednim profesorom postao 1960., a redovitim 1963. Bavio se elektrokemijskim inženjerstvom, korozijom, mehanizmima elektrodnih reakcija, adsorpcijom, organskom elektrokemijom, bioelektrokemijom, elektrokemijom poluvodiča, oksidnim slojevima i dr. Zaslužan je za osnivanje i razvoj elektrokemije u bivšoj Jugoslaviji, osobito u Hrvatskoj. Sa suradnicima je preveo dva temeljna udžbenika iz područja elektrokemije (Edmund C. Potter, Elektrokemija, osnove i primjena i Charles L. Mantell, Elektrokemijsko inženjerstvo).

Citiranje:
Lovreček, Branko. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 3. 8. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=37270>.