loža (francuski loge < franački laubja: odrina, sjenica /od loze/).
1. Građevina otvorena na jednoj ili više strana arkadama sa stupovima; može biti samostalna, ili kao izbočeni ili uvučeni dio u prizemlju neke građevine. U srednjem vijeku loža (loggia, luža) bila je općinska vijećnica, tržnica, mjesto za okupljanje građana, političkih skupova i sl. Os. su brojne bile u talijanskim i našim primorskim gradovima (Trogir, Zadar, Korčula, Hvar, Rab). Uz ložu je bio vezan ukupan javni život grada, pa se posebna pozornost posvećivala njezinu arhitektonskom izgledu, os. u gotici, a poslije i u renesansi (Loggia dei Lanzi u Firenci, 1376).
2. Odijeljena manja prostorija u gledalištu (kazališta, kinematografa) određena za manji broj gledatelja (mezaninska, balkonska, prizemna loža).
3. Organizacija slobodnih zidara (masona), npr. Loža Velikog Orijenta.
