Lucilije, Gaj (latinski Gaius Lucilius [ga:'i·us lu:ki:'li·us]), rimski satiričar (Suessa Aurunca, danas Sessa Aurunca, ? 180. pr. Kr. – Neapolis, danas Napulj, oko 102. pr. Kr.). Potomak bogate zemljoposjedničke obitelji, nezainteresiran za političku karijeru; blizak prijatelj Scipiona Mlađega i član njegova književnoga kruga. Utemeljitelj satire, samosvojnoga rimskog žanra koji nije bio preuzet od Grka (Saturae, Satire); od 30 knjiga očuvano je oko 1400 stihova, pretežito heksametara. Njihova su najuočljivija obilježja poimenični napad na protivnike, nesputano iznošenje osobnih iskustava i konverzacijski ton, s mnogo grecizama i vulgarizama. Tematski je raspon golem: od različitih primjera nemoralnosti u javnom i privatnom životu, preko anegdota iz svakodnevice ili s putovanja, do obračuna s književnim ili filozofskim neistomišljenicima. Zahvaljujući žanrovskim nasljednicima Perziju i Juvenalu, u manjoj mjeri i Horaciju, Lucilije je posredno obilježio i cjelokupnu zapadnoeuropsku satiru.
