Lupoglav, selo i općinsko središte u sjeveroistočnoj Istri, 17 km jugoistočno od Buzeta; 298 st. (2021). Leži podno Ćićarije, na 384 m apsolutne visine, uz cestu Rijeka–Pazin–Pula (preko tunela »Učka«). Željezničko čvorište; ondje se od pruge Pula–Ljubljana odvaja pruga za luku Bršicu (Raški zaljev). Poljodjelstvo; stočarstvo (govedo, svinja). – Šire područje u okolici današnjega sela (Lupoglavština) bilo je naseljeno u prapovijesti, a za rimske vlasti bilo je uključeno u Tršćanski ager. Kaštel Lupoglav postojao je već sredinom XI. st., a prvi se put u pisanim vrelima spominje u darovnici njemačko-rimskoga cara Henrika IV. iz 1064. kao Lompaga. Tijekom srednjega vijeka kao gospodari kaštela spominju se akvilejski patrijarsi, grofovi Gorički, obitelji Habsburg, Eberstein, Herberstein, Kružić, Gusić, Mosconi, Valvasor, Sinković, Eggenberg, Brigido i Sottocorona. U Mletačko-austrijskom ratu 1509. Mlečani su neuspješno pokušali osvojiti kaštel. God. 1537. Lupoglav je zaposjeo P. Kružić (comes Clissii et Lupoglavi), koji je ondje smjestio obitelj i organizirao sjedište svojih diplomatskih aktivnosti. Najstarijim poznatim urbarom posjeda Lupoglav smatra se onaj naslovljen Opis kaštela Lupoglav sa cijelim njegovim imanjem iz 1523. God. 1643. vlasnik Lupoglava Pompeo Brigido dao je na mjestu stare utvrde sagraditi dvorac. God. 1847. u naselju je izbila pobuna kmetova, koja je imala snažan odjek u cijeloj Istri. Današnje naslje oblikovalo se u XIX. i XX. st. podno srednjovjekovnoga kaštela, osobito nakon izgradnje željezničke pruge. Tijekom povijesti Lupoglav je pripadao Pićanskoj, Pulskoj, Gradiškoj i Tršćanskoj biskupiji, a od 1977. u sastavu je Porečko-pulske biskupije.
