struka(e):
vidi još:  Krležijana
Luther, Martin
njemački vjerski reformator, osnivač protestantizma (luteranstva) i središnji lik reformacije
Rođen(a): Eisleben, 10. XI. 1483.
Umr(la)o: Eisleben, 18. II. 1546.
ilustracija
LUTHER, Martin, djelo L. Cranacha, Heidelberg, Kurpfälzisches Museum

Luther [lu'təɹ], Martin, njemački vjerski reformator, osnivač protestantizma (luteranstva) i središnji lik reformacije (Eisleben, 10. XI. 1483Eisleben, 18. II. 1546). Sin rudara, odrastao u građanskoj sredini; školovao se u Mansfeldu, Magdeburgu, Eisenachu, te od 1501. na Sveučilištu u Erfurtu, gdje je 1505. postao magister artium. Po očevoj želji trebao je studirati pravo, ali je iste godine iznenada stupio u augustinski samostan u Erfurtu, gdje je 1507. bio zaređen za svećenika. Studij teologije nastavio je u Erfurtu i Wittenbergu, gdje je, nakon prekida zbog putovanja u Rim (1510), koji je na njega ostavio vrlo negativan dojam, stekao doktorat iz teologije. U Wittenbergu je 1511. preuzeo katedru Biblije i do 1519. predavao Psalme i novozavjetne Poslanice. Bio je pod utjecajem najprije duhovnoga pokreta Devotio moderna, potom i occamovsko-nominalističkoga »novog puta« u filozofiji i teologiji, ali je za njegov osobni duhovno-teološki razvoj odlučujući bio tzv. doživljaj u kuli wittenberškoga samostana (neki ga datiraju približno u 1512–13., drugi u 1518–19), duhovno prosvjetljenje o vjeri, opravdanju i milosti. U duhu svojega nauka o opravdanju ulazi u spor o oprostima (indulgencijama): god. 1517. sastavio je 95 teza koje je poslao njemačkim biskupima (danas se ne drži povijesnom činjenicom da je Luther objesio svoje teze na vrata wittenberške dvorske crkve); u njima ne odbacuje naučavanje o oprostima već traži da se zaustave zloporabe i sramotni nastupi pokorničkih propovjednika. Rasprava s predstavnicima Rima brzo je prešla na bitna vjerska pitanja, kao što su papina vlast, sakramenti i sl. Budući da Luther nije odustajao od svojih teza, bulom Exsurge Domine 1520. bila je osuđena 41 njegova postavka kao krivovjerna. Iste je godine odgovorio kratkim, ali za reformaciju važnim djelima: Kršćanskomu plemstvu njemačke nacije (An den christlichen Adel deutscher Nation), O babilonskom sužanjstvu Crkve (De captivitate babylonica Ecclesiae) i O slobodi kršćanina (Von der Freiheit eines Christenmenschen); u njima traži reformu Crkve i promjene u crkvenom nauku. Svoje naučavanje sažeo je u tri »sola«: prednost Sv. pisma pred predajom (sola Scriptura), vjere pred djelima (sola fides) i milosti pred zaslugama (sola gratia). To naučavanje postalo je središnje načelo reformacije. Bulom Decet Romanum Pontificem papa ga je izopćio (1521). Kada je na saboru u Wormsu odbio odustati od svojih stajališta, car ga je poslao u progonstvo. Pod zaštitom kneza Fridrika III. Saskoga u zamku Wartburg počeo je prevoditi Bibliju na njemački; 1522. nastavio je predavati u Wittenbergu, a 1524. oženio se bivšom redovnicom Katarinom von Bora. Najprije je podupirao, a onda oštro osuđivao ustanak u tzv. seljačkom ratu (1525); na raspravi u Marburgu (1529) sukobio se sa Zwinglijem, potvrdio je Augsburšku konfesiju (Augsburška vjeroispovijest; 1530), ali se tada i u potonjim saborima i raspravama odlučno odupirao pomirbi s Rimom. Od drugih djela značajne su mu polemike s Henrikom VIII. (Protiv Henrika, engleskoga kraljaContra Henricum regem Anglicum, 1522) i Erazmom Roterdamskim (O ropskoj volji – De servo arbitrio, 1525) te vjersko-programska djela Mali i Veliki katekizam (Kleiner und Grosser Katechismus, 1529) i Govori za stolom (Tischreden), koja su bilježili njegovi učenici. Lutherov prijevod Biblije i njegovi spisi odlučno su utjecali na stvaranje jedinstvenoga njemačkoga književnog jezika.

Citiranje:

Luther, Martin. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/luther-martin>.