TRAŽI DALJE:
STRUKE:

magnezij

magnezij (srednjovj. lat. magnesia, prema imenu maloazijskog grada Magnesia ad Sipylum), simbol Mg (lat. magnesium), kemijski element iz skupine zemnoalkalijskih metala (atomski broj 12, relativna atomska masa 24,305, stabilni izotopi s masenim brojevima 24, 25 i 26). U prirodi vrlo raširen samo u spojevima; ima ga u prirodnim vodama, osobito u morskoj, u biljkama (sastojak je klorofila) i životinjama (u kostima, krvi i mlijeku); sastojak je mnogih minerala i stijena, napose silikatnih (serpentin, olivin, azbest i dr.) i karbonatnih (magnezit, dolomit). U štasfurtskim solima, koje su nastale taloženjem iz nekadašnjeg mora, mnogi minerali sadrže magnezij (→ karnalit; kainit; kizerit; šeniti). U elementarnom stanju magnezij je laki metal bijel poput srebra, na zraku brzo potamni zbog stvaranja zaštitne površinske prevlake oksida. Gustoća mu je l,738 g/cm³, talište 650 °C, vrelište 1090 °C. U kisiku izgara i daje blještavu bijelu svjetlost od užarenog oksida. Otapa se lako u većini kiselina, pa i u slabima. Proizvodi se uglavnom elektrolizom rastaljenoga bezvodnoga klorida, koji se dobiva iz magnezita, dolomita ili morske vode, iz ove posljednje preko magnezijeva hidroksida, koji se iz nje taloži vapnenim mlijekom. Upotrebljava se najviše za proizvodnju lakih slitina. Metalni magnezij upotrebljava se također u fotografiji (za bljeskalice), u proizvodnji električnih baterija, kao redukcijsko sredstvo u kemiji i u vojne svrhe kao sastojak zapaljivih smjesa za osvjetljivanje ciljeva pri zračnim napadima.

Magnezijeve slitine sadrže najčešće aluminij (do 10%), cink i mangan (od svakoga 0,3 do 2,5%), rjeđe silicij, cerij, titanij, berilij, bakar, kadmij. Te su slitine najlakši materijal koji se upotrebljava u tehnici (gustoća 1,7 do 2,0 g/cm³), imaju razmjerno dobra mehanička i tehnološka svojstva, a nedostatak im je slaba otpornost prema koroziji. Prerađuju se gnječenjem i lijevanjem i obrađuju rezanjem; služe ponajprije za izradbu dijelova zrakoplova, svemirskih letjelica, radioaparata i fotoaparata.

Magnezijevi spojevi u čistom su stanju uglavnom bijele ili bezbojne tvari. Tehnički su važni: magnezijev oksid, MgO; tvori mineral periklas, dobiva se žarenjem hidroksida, karbonata ili nitrata; dobiven iz prirodnoga magnezita, rabi se kao bazični vatrostalni materijal za metalurške peći; kao prah dobiven žarenjem taloženoga bazičnoga karbonata (magnesia usta) upotrebljava se protiv viška kiseline u želucu, kao posip i dr. U slične svrhe služi i smjesa oksida i magnezijeva peroksida, MgO2, dobivena djelovanjem vodikova peroksida na MgO. Magnezijev karbonat, MgCO3, u prirodi se nalazi kao mineral magnezit i u smjesi s kalcijevim karbonatom kao dolomit. Dodavanjem sode otopini magnezijeva sulfata taloži se bazični magnezijev karbonat, koji, osušen, tvori bijeli prašak što se rabi za proizvodnju drugih spojeva magnezija, kao zubni prašak, punilo za boje, papir, kaučuk i dr., u medicini protiv viška kiseline u želucu, kao blagi laksativ, kao protuotrov za kiseline, za arsenov oksid (As2O3, mišomor) i metalne soli, kao posip za rane i dr. Magnezijev klorid, MgCl2 · 6H2O, vrlo higroskopni kristali gorka okusa, dobiva se iz karnalita ili otapanjem magnezijeva hidroksida, odn. karbonata u klorovodičnoj kiselini, također djelovanjem klora na užarenu smjesu magnezijeva oksida, odn. oksiklorida i ugljena; služi za proizvodnju magnezija, za dobivanje magnezijskoga cementa i proizvoda od njega, za konzerviranje željezničkih pragova, kao sredstvo za vezanje prašine, za gašenje vatre i dr. Magnezijev fluorid, MgF2, u obliku tankog sloja na fotografskim lećama smanjuje refleksiju svjetlosti s njihove površine (tzv. modra optika). Magnezijev silikofluorid, MgSiF2, topljiv u vodi, služi za otvrdnjivanje betona i impregnaciju drva (→ fluati). Magnezijev sulfat heptahidrat, MgSO4 · 7H2O, gorka sol (magnezijeva galica), nalazi se u nekim mineralnim vodama, dobiva se prekristalizacijom kizerita (MgSO4 · H2O) ili otapanjem magnezita u sumpornoj kiselini; služi za otežavanje svile, za impregnaciju tkanina, kao punilo za papir, kao močilo u bojadisarstvu, kao laksativ u medicini (osobito veterinarskoj) i dr. – Od organskih spojeva magnezija posebno mjesto zauzimaju magnezijevi alkil-halogenidi, poznati kao Grignardovi reagensi (npr. metilmagnezijev jodid, CH3MgI), koji su od velike važnosti u organskoj sintezi (→ grignard, victor); magnezijev stearat dodaje se puderima, a u industriji gume, polimernih materijala, olovaka i dr. služi kao sredstvo za matiranje, smanjenje zapaljivosti, olakšanje klizanja, kao mazivo pod visokim tlakom i dr.

Citiranje:
magnezij. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 9. 7. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=38062>.