majanski jezici, jezična porodica koja obuhvaća tridesetak indijanskih jezika koji se govore većinom u južnome Meksiku, Gvatemali i Belizeu. Majanski jezici dijele se na četiri grane: uastečku (uastečki i izumrli čikomukeltečki), jukatečku (npr. jukatečki i mopanski), celtalsku (npr. čolski, celtalski i cocilski), kandžobalansku (npr. hakaltečki i čuhski) te istočnomajansku granu (npr. jezici mam, kiče i kakčikel). Pokušaji povezivanja majanskih jezika s drugim jezičnim porodicama Amerike u tzv. penutijsku natporodicu nisu uvjerljivi. Vjerojatnija je genetska veza s čipajanskim jezikom, koji se govori uz obalu jezera Titicaca u Boliviji. Među svim majanskim jezicima ističu se kiče i jukatečki, svaki s više od pola milijuna govornika. Ni jedan majanski jezik nema službeni status, no na nekima se razvija pismenost povezana s misionarskom djelatnošću.
Majanski jezici dijele neka od tipoloških obilježja s jezicima drugih porodica koji se govore u Srednjoj Americi. Imaju ejektivne (glotalizirane) suglasnike, ergativni ustroj rečenice i polipersonalnu konjugaciju glagola (na glagolu su ličnim afiksima iskazani i subjekt i objekt). Također se odlikuju sustavom imenskih klasifikatora (riječi koje se obvezno upotrebljavaju uz brojive imenice i semantički ih određuju) i vigezimalnim sustavom brojanja (broji se u dvadeseticama, slično kao npr. u baskijskome). Neobilježen je poredak sintaktičkih kategorija S(ubjekt) O(bjekt) V (glagol).
Jednim od majanskih jezika govorili su i drevni Maye. Majansko je pismo dešifrirano tek nakon II. svjetskog rata zahvaljujući naporima mnogih znanstvenika, među kojima se ističu Rus Jurij Valentinovič Knorozov i Amerikanci David Stuart i John Eric Sidney Thompson. To je pismo tipološki slično najstarijim egipatskim hijeroglifima: sastoji se od približno 800 piktografskih i ideografskih znakova, no koristi se i determinativima (znakovima koji određuju semantičku sferu kojoj pripada predmet označen nekim znakom), a neki imaju i slogovnu vrijednost. Majansko pismo najstarije je pismo koje se upotrebljavalo u Americi, s najstarijim spomenicima iz I. tisućljeća, većinom natpisima na kamenu. U doba španjolskog osvajanja postojali su i mnogi majanski rukopisi, no do danas su sačuvana samo četiri kodeksa: dresdenski, pariški, madridski i Grolierov kodeks, otkriven tek 1971. Svi su oni nastali u razdoblju od XI. do XV. st.
