Mantegna, Andrea

ilustracija
MANTEGNA, Andrea, Sv. Sebastijan, 1459., Beč, Kunsthistorisches Museum

Mantegna [mante'ńa], Andrea, talijanski slikar (Isola di Carturo, nedaleko od Padove, 1431Mantova, 13. IX. 1506). Glavni predstavnik slikarstva rane renesanse u Padovi i Mantovi. Bio je učenik i posinak padovanskoga slikara F. Squarcionea, u čijoj je radionici upoznao djela antičke umjetnosti. Svoje slikarstvo oblikovao je pod utjecajem firentinskoga kipara Donatella te slikara P. Uccella i A. del Castagna. U kapeli Ovetari u padovanskoj crkvi Eremitani slikao je freske s prikazima iz života sv. Jakova i sv. Kristofora te Uznesenje Marijino, svoja najbolja ostvarenja iz ranoga razdoblja (1448–57; većim dijelom uništene u bombardiranju u II. svjetskom ratu). Od 1460. bio je glavni slikar na dvoru mantovskih vojvoda. U dvorani Camera degli Sposi izveo je ciklus fresaka (1465–74) iz života obitelji Gonzaga i prvu iluzionističku kompoziciju na kružnome stropu. Slikao je velike oltare s biblijskim prizorima (oltar sv. Zena, 1456–59; Madona Pobjede, 1496) i povijesne kompozicije (Cezarov trijumf, 1486–92) te portrete (Portret Francesca Sforze, oko 1460). Bitna su obilježja njegova slikarstva uravnotežena kompozicija, čvrsto oblikovanje ljudskoga tijela i plastično ostvarenje arhitektonskog prostora; uspjelo je rješavao perspektivu, osobito skraćenja (Mrtvi Krist, 1506). Utjecaj A. Mantegne u sjevernoj Italiji bio je iznimno velik; mnogobrojni slikari, tzv. mantegneski, slijedili su njegov način. Uz A. Pollaiuola bio je najznačajniji talijanski bakrorezac u XV. stoljeću.

Citiranje:
Mantegna, Andrea. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 2. 3. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=38699>.