Marek, Ivan, hrvatski kemičar (Zagreb, 16. I. 1863 – Zagreb, 11. XI. 1936). Diplomirao na Mudroslovnome (Filozofskome) fakultetu u Zagrebu (1886), radio u Zemunu (gdje je prije njega službovao J. Domac, a učenikom mu je bio F. Hanaman), od 1898. bio je profesor Graditeljske i obrtne škole u Zagrebu. Na prijedlog V. Njegovana zaposlio se 1919. u tada osnovanoj Tehničkoj visokoj školi (poslije Tehnički fakultet) u Zagrebu, gdje je 1920. postao redoviti profesor organske kemije. Od 1922. do umirovljenja (1935) bio je predstojnik Zavoda za organsku kemiju Kemičko-inženjerskog odjela Tehničke visoke škole (poslije Kemijsko-tehnološkog odjela Tehničkoga fakulteta, danas Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije). Bavio se prirodnim spojevima, elementarnom analizom organskih spojeva i određivanjem parafina u asfaltu. Usavršio je peć za elementarnu analizu uvođenjem električnoga mjesto plinskog zagrijavanja te spaljivanjem uzorka bez upotrebe katalizatora (tzv. Marekova peć).
